Sve ono što se nalazi izvan glavnih prometnih pravaca, širem krugu ljudi, uglavnom je nepoznato. Tako je i s Plaškom dolinom.

 

Nakon prolaska Josipdola skrenuli smo u smjeru Plaškog i Saborskog. Odmah po skretanju uočavamo informativnu ploču koja nas obavještava da se vozimo tzv. zelenom cestom. Sve do Plaškog nema neke dramaturgije, okolni pejzaži nisu lijepi, a još manje su lijepa sela kroz koja prolazimo i koja izgledaju kao da je rat lani završio.

 

Prvi biser Plaške doline na koji nailazimo je rijeka Dretulja. Prije nekoliko godina opisivao sam rijeku Gacku kao najbistriju hrvatsku rijeku, ali nakon viđenja Dretulje povlačim te riječi. Ovakvu čistoću i bistrinu vode nisam još vidio u Hrvatskoj.

 

Laganim gasom ulazimo u Plaški. Plaški nije selo, a teško ga je nazvati i gradom; to je općinsko središte. U glavnoj ulici ostaci starog kina, Studenac market , birtija, spomenik Franji Tuđmanu, kladionica, pa opet birtija, Gavranović. I na kraju crkva Sv. Ane. Upravo tu skrećemo u sporednu uličicu u potrazi za izvorom Dretulje. Nakon nekoliko stotina metara jedna žena nas je usmjerila na makadamski put i vrlo brzo smo se spustili do samog izvora. U toj situaciji mi kroz glavu prođe misao kako svi naši izleti motorom uvijek nekako završe na makadamu. Ali Kawasaki je već na to navikao da ponekad i sam hoće van asfalta.

 

Inače, rijeka Dretulja je jedna od dvije rijeke ponornice koje teku Plaškim poljem. Izvire iz zemlje nedaleko gradića Plaškog i nakon 8 km toka ponire na drugom kraju Plaščanskog polja. Na samom izvoru još uvijek se nalaze devastirani ostaci nekadašnjeg mlina, kao i brana koja stvara malo umjetno jezerce.

 

Vozimo se dalje prema Saborskom, a Plaška dolina tek sada postaje prava zelena dolina s Malom Kapelom u zaleđu. Proljeće je i priroda nam pruža ono najbolje od sebe. Veselimo se ugledati i drugi biser u ovoj dolini, jezero Begovac, ali dolaskom ostajemo zatečeni prizorom. Jezera nema. Ili je presušilo ili je voda nekuda otekla. Prava šteta.

 

Dok se seljaci bave svojim poslovima mi lagano napredujemo prema Saborskom. Zrak je ispunjen mirisom divljeg luka, a mi dolazimo i do druge rijeke ponornice na Plaščanskom polju, Jesenice. Gledamo je sa starog kamenog mosta i zaključujemo da nema onu bistrinu Dretulje. Mada joj je tok kraći od toka Dretulje, Jesenica je veća rijeka koja je na mjestima široka i preko 10 metara i duboka oko 5 metara. Vode Dretulje nakon podzemnog toka tvore Mrežnicu, dok Jesenica izvire kao Slunjčica.

 

Da ljepotama brzo ne dođe kraj graditelji su se pobrinuli tako što su cestu dalje odveli kroz područje Nacionalnog parka Plitvička jezera. Koliko je čovjek malen ispod zvijezda dočaravaju nam stoljetni borovi visoki 50 metara oko kojih doslovno krivudamo blago se spuštajući prema Poljanku i Drežničkom Selištu.