Massimo Tamburini - top 10 motocikala
Top 10 najikoničnijih motocikla koje je dizajnirao Massimo Tamburini.
MV Agusta ovaj je tjedan najavila da će Andrea Tamburini - sin cijenjenog i legendarnog dizajnera motocikala Massima Tamburinija - odati počast zbirci svog pokojnog oca dajući retrospektivno ažuriranje za MV Agusta Brutale.
Hoće li Tambuirni junior moći primijeniti dio magije koja je učinila da Massimo postane svjetski poznat po svojoj spretnoj sposobnosti izrade najljepših i evokativnih motocikala u brojnim različitim markama, ostaje za vidjeti, ali sigurno je reći da nijedan drugi dizajner nije napravio takav utjecaj tijekom desetljeća.
Pa koja je bolja prilika nego sada pregledati deset njegovih najboljih djela od Bimote HB1 pa sve do zapanjujuće MV Agusta F4.
*****
10. Bimota HB1
Od svih motocikala koje je Massimo Tamburini dizajnirao, HB1 je bio jedan od najznačajnijih. Ne izgleda najbolje niti je najinovativniji u tehnološkom smislu, ipak je stroj stvorio Bimotin ugled da je uzeo snažan japanski motor - originalni SOHC Honda CB750 - i pričvrstio ga na okvir koji je bio daleko bolji od tvorničkog. Od prvijenca HB1-a 1973. do kasnih 1980-ih, kada su Japanci sami postali iskusniji u vrhunskom dizajnu okvira, to je bila Bimotina niša. Proizvedeno ih je samo 10, pa su današnje cijene stratosferske.
*****
9. Bimota YB1:
Postavite YB1 uz gotovo bilo koji drugi trkaći motocikl iz 1974. i izgleda kao da je s drugog planeta. Temeljena na Yamahi TZ350, koristila je okvir i karoseriju koju je dizajniro Tamburini koji je krenuo u novom smjeru kada je u pitanju aerodinamika, sa širokim nosom za guranje zraka oko vozača i prevrnutim repom. Aero možda nije napravio veliku razliku, ali šasija je to svakako učinila - Yamaha Johnny Cecotto iz 1975. godine, prvak u 350 ccm, koristila je šasiju YB1 veći dio te godine.
*****
8. Bimota SB2:
Svakako je osebujna i u 1977. godini mora da je izgledala kao da je s Marsa, ali čak i uporni obožavatelji vjerojatno bi se prestali sramiti nazvati SB2 lijepim. GS750 pogon bio je, međutim, još jedan kvantni skok u performansama i rukovanju super motociklima, čime je ponovno postavljen marker za koji je svaki drugi proizvođač znao da ga mora doseći. Dakle, iako su brojke proizvodnje Bimote bile tipično male, a cijena podjednako tipična po svojoj veličini, standardi koje je postavio korišteni su za stvaranje generacije daleko dostupnijih, masovno proizvedenih motocikala velikih proizvođača u sljedećih nekoliko godina. Lijepo, Massimo.
*****
7. Ducati Paso, Bimota DB1, Cagiva Freccia:
U redu, u redu, ovdje pomalo varamo stavljajući tri motocikla u jedan, ali kad imate zadnji katalog Massima Tamburinija za odabir samo deset strojeva, teško ih je sniziti. DB1 i Paso je, vjerojatno, lako spojiti jer su označili prijelaz za Tamburinija dalje od Bimote, gdje je on izgradio svoju karijeru, i u Ducati gdje je učvrstio svoj ugled kao najbolji svjetski dizajner motocikala.
Na tim je motociklima bio više stilist nego cjelokupni dizajner - Federico Martini radio je Bimotine mehaničke dijelove - ali sličnost njihovih oblika nemoguće je zanemariti. Ironično, Bimota je koristio rešetkasti okvir koji bismo ovih dana povezali s Ducatijem, dok je Paso koristio dizajn s četvrtastom cijevi. Cagiva je ponovno reciklirala isti izgled, ali ovaj put na dvotaktnom nosaču s gredom od 125 ccm, što je zapravo prethodnik Mita. Sve tri bile su iznimno utjecajne u smislu stila zahvaljujući sveobuhvatnoj karoseriji koja je u to vrijeme izgledala kao da će to biti budućnost za sve motocikle.
*****
6. Bimota HB2, HB3, SB4, SB5 and KB2:
Spajanje pet motocikala zajedno moglo bi se činiti kao da se oslobađamo, ali stvarnost je da su svi u osnovi bili isti model, koristeći šasiju koja je kombinirala čelični prednji dio s aluminijskim okretnim elementom okretne poluge. Da, to je ideja koju smo vidjeli od tada, o raznim stvarima od Benellisa do MV Agusta F4 i najnovijih Ducati Monsters, ali to je bilo još početkom 80 -ih. Motori su se kretali od Honde CB900 (HB2) i CB1100 (HB3) do Suzukija GSX1100 (SB4 i SB5) i Kawasakija Z1000 (KB3). Bez obzira na pogonsku snagu, stil i upravljanje svim tim motociklima opet su bili standard.
*****
5. Husqvarna STR650:
Značajno je da je većina dizajna Massima Tamburinija dospjela u proizvodnju. Možda nije bio najplodniji od dizajnera motocikala, ali rijetko je stvarao motocikl koji nije išao u proizvodnju. Koncept STR650 iz 2006., međutim, nikada nije stigao do proizvodnje. Šteta, jer kad su u pitanju supermoto motori, rijetki su bili toliko kohezivni i privlačni kao STR650. Ponovno je postojala inovativna šasija koja je kombinirala čelične i aluminijske elemente, kao i podesivu geometriju plus stil koji je uspio biti jednostavan, ali atraktivan.
*****
4. Cagiva C589/Mito:
Utrke su uvijek bile jedna od Tamburinijevih strasti, a osim što je 1970 -ih za Bimotu dizajnirao mnogo trkaćih motocikala, bio je odgovoran za izgled i aerodinamiku Cagive C189 koju je vozio Randy Mamola na prvenstvu 1989. 198 ccm. Nikada nije se odustalo od dobrog dizajna, karoserija je 1990. prenesena na gotovo identičnu prvu generaciju Cagive Mito 125-vizualno stroj koji je vjerojatno bliži pravoj "MotoGP replici" od svega što je ikada ponuđeno.
*****
3. MV Agusta Brutale:
Brutale prve generacije MV Agusta često se zanemaruje u korist super motocikla F4, ali u smislu stila nema sumnje da je to bio veliki trijumf. Tamburini je opet bio na poslu, a nekoliko njegovih motocikala ilustrira njegovu pozornost prema detaljima, kao i Brutale. Iako bi sama jednostavnost bila skinuti karoseriju s F4 i stvoriti trenutni goli sportski motocikl - rutu na kojoj su prošli mnogi natjecatelji MV-a - Brutale je umjesto toga kreacija koja stoji sama. 'Otapano' prednje svjetlo bilo je pomalo izazovno kada se motocikl tek pojavio, no toliko je kopirano od njegova prvijenca 2001. da se ovih dana teško sjetiti kakav je utjecaj imao. Što se ostatka tiče? Pa, više od desetljeća na Brutaleu prve generacije još uvijek izgleda svježe.
*****
2. MV Agusta F4:
Dolazeći sa stilom za prvu novu MV Agusta godinu, Tamburini je bio prisiljen na akciju suočen s operacijom i općom anestezijom. U strahu da neće preživjeti, manijakalno je napunio skice svim detaljima motocikla. Naravno, preživio je, a ostalo je povijest. Ocijenio je F4 najzadovoljavajućim svojim dizajnom jer je uspio diktirati svaki njegov element, što je jasno kad počnete gledati detalje o motociklu, koji su 1997. godine bili jednostavno zapanjujući. Činjenica da je čak i trenutni F4, dizajnerski, evolucija stila tog izvornog motocikla i da i dalje ostaje jedan od najatraktivnijih strojeva na tržištu svjedoči o sposobnosti Tamburinija. Na našu sreću, najnoviju generaciju stilista MV -a, osobito Adriana Mortona, podučavao je Tamburini i oni nastavljaju s njegovim duhom u svom radu.
*****
1. Ducati 916:
Jesmo li zaista mogli izabrati bilo što drugo kao motocikl broj jedan na popisu? 916 nije samo najpoznatiji od svih Tamburinijevih dizajna, već vjerojatno i najpoznatiji motocikl u moderno doba. Ducati i dalje radi pod sjenom tog motocikla-unatoč tome što je pokušao napraviti čisti raskid s 916 u modelu 999 u stilu Pierra Terblanchea, tvrtka se od tada vratila na nekoliko stilskih znakova koje je Tamburini napisao; čak i stranice ploče Panigale i dvostruka svjetla smještena iznad para otvora za zrak jasna su vraćanja na 916. No, tek kad poredate 916 uz ostale motocikle iz 1993., doista ćete osjetiti koliko je to bilo revolucionarno. Da, Honda NR750 dala je inspiraciju za neke njegove elemente, što je Tamburini slobodno priznao, ali Ducati je prepakirao stvari poput dvostrukih prednjih svjetala i ispušnih topova ispod sjedala u razmjere koji su bili toliko ugodniji.
Preuzeto: www.visordown.com
