Foto i tekst: Damir Pritišanac
Kada cijeli svoj život ili veći njegov dio provedeš na motociklu naučiš nekoliko važnih stvari . Jedna od njih je i ta da ne postoji loše vrijeme za vožnju. Postoji samo dobra ili loša oprema za tu namjenu.
Danas je temp. zraka 7 cel .+ što je gotovo pa idealno ako si naučio prethodno spomenuti postulat. Druga bitna stvar je ta, da ako si motociklist granice između država su samo linije ispisane na papiru.
Do sada je to bilo uvijek tako. Ni drug tito, niti drug staljin pa ni francesco franco i njima slični tome nisu mogli ama baš ništa.
Na žalost mene je danas na jednoj tako ispisanoj liniji zaustavio nitko drugi no običan mikrob, virus ili kako li se već zove to malo nevidljivo čudo. Gotovo nevjerojatno. Niti topova, niti tenkova , niti aviona , ničeg opipljivog , a ipak tako moćno . Jbg , okrenuh mač ka svojoj kući nakon što sam poljubio granicu. Savršen zvuk iz ispušnog topa, nezadrživa navala snage iz pogonskog agregata bijahu mi jedina utjeha današnjeg Covid-19 dana.
Za nekoliko minuta stigoh do voljenog grada. Jakna i kaciga su prepune mušica kao u pola ljeta jer brzina ne poznaje godišnje doba, a led svjetlo priziva već usnule kukce sa Baranjskih požnjevenih polja, u svoj posljednji zagrljaj.
Čistim motor i opremu od stradalnika mog današnjeg pohoda, a pogled mi skrene na kočiona klješta prednjeg kotača pričvršćena na Kayaba vilicu. Na njima piše Brembo....majko mila kako to savršeno i pouzdano koči....BREMBO !!!!!!!!
