Piše i snima: Damir Pritišanac
Jedan vikend proteklog žarkog ljeta bio je dovoljan poticaj da za vikend odredište potražim mjesto dovoljno udaljeno za dvodnevni izlet a da pri tome uživam u vožnji po ravnici, brdima, kanjonima, dolinama, priobalju i naravno jadranu. Izbor je pao na Ošljak, maleni otočić u zadarskom kanalu.
Dan je više no idealan. Sunce i samo sunce, prema prognozi oblačka ni u narednim tjednima pa sam za par trenutaka u sedlu. Vruče je stoga sam i opremu odabrao u skladu s tim. Od logistike sam ponio jedino malu tank torbu da se imam na što osloniti na ravnim i brzim dionicama puta. Dok jurim Slavonikom prema A3 razmišljam kojim bi putem bilo najidealnije doći do željenog odredišta.
Odabir je pao na najzahtijevniju ali ujedno najdinamičniju i naj atraktivniju opciju, dakle preko Banja Luke, Ključa, Drvara, Bosanskog Grahova, Knina i Benkovca. Savu kod Gradiške prelazim oko podne i ulazim u Repubiliku Srpsku. Nisam ovdje bio jako dugo pa mi se u početku čini kao da sam se na čas vratio u daleku prošlost. Vrijeme ovdje kao da je zaustavljeno nekih 80-tih. Iz tog razmišljanja u stvarnost me vraća ljepota prirode i dobra cesta. Poseban doživljaj je vožnja kanjonom Vrbasa dok se zavojita cesta drži njegovog toka. Tirkizna boja vode miješa se modro plavom i zelenom što čitavom pejzažu daje nestvarnu vizuru. Praznik je to za sva osjetila.
Zavoj do zavoja je baš ono što mi treba pa se prepuštam cesti u potpunosti. Imam pri tome i dosta sreće jer sve policijske patrole uz cestu okrenule su radare u suprotnom pravcu od onog kojim dolazim. Mnogi su danas platili kaznu za prekoračenje brzine, a ja se i dalje kao po pisti vozim prema Ključu. Vručina je učinila svoje pa tražim okrijepu na obali Sane kod Ključa, nedaleko gradskog kupališta. Sana je mirna i pitoma rječica za razliku od Vrbasa niz čije se brzace spuštaju rafteri, kanuisti i kajakaši. Odličnom cestom nastavljam dalje put Drvara i Bosanskog Grahova.
Nakon ove popodnevne jurnjave iscrpljen i mokar od znoja u Hrvatsku ulazim preko graničnog prijelaza Strmica. Bilo je ovo predobro iskustvo pa sam se u vrućem Kninu (41 C), počastio pizzom i s nekoliko ledenih bočica schweppsa. Sada mogu dalje pa se preko Benkovca spuštam u Biograd n.m. Trajekt za Tkon na otoku Pašmanu polazi za 10 minuta pa imam vremena tek toliko da kupim kartu. Povjetarac na palubi pravo je osvježenje za ovakav vrući dan te vožnju od 10-tak minuta čini još ugodnijom. Vožnja motorom po Pašmanu neodoljivo može podsjetiti na Isle of Man no uvlačim rogove i vozim se turistički. Mostom s Pašmana prelazim na Ugljan.
Nesmijem zaboraviti reći da je more ovdje kristalno čisto, a Pašman i Ugljan svojom ljepotom očaravaju dok se ogledaju u Zadarskom kanalu. U mjestu Preko pristaje trajekt koji će me prebaciti do 900 metara udaljenog Ošljaka mog današnjeg odredišta. Budući da je Ošljak najmanji naseljeni otok u Jadranu i na njemu nema vozila i prometa motor ostavljam na čuvanom parkingu u lučici u Prekom. Vožnja trajektom traje svega par minuta. Kroz kratko vrijeme kročio sam nogom na Ošljak.
Kao što sam spomenuo Ošljak je najmanji (2,4 km obalne crte) naseljeni otok u Jadranskom moru i Hrvatskoj obali Jadrana (18 stanovnika ljeti i 10 zimi i svi se uglavnom prezivaju Valčić) što bi trebalo garantirati savršeni mir u svakom pogledu. Ošljak je naseljen još od antičkih vremena kada su na njemu potojale Rimske građevine. Nakon Rimljana Ošljak kao vojno uporište u više navrata 1242 god., 1311 – 1313g. koristi Mletačka vojska za svoje napade na Zadar. Još kasnije odnosno 1630 godine na Otoku je podignuta karantena za oboljele od kuge. Godine 1775 na Ošljaku su izgrađene vjetrenjače za mljevenje žita od kojih su danas ostale samo atraktivne ruševine.
Najznačajni kulturni spomenik otoka je crkva Sv. Marije čiji temelji sežu do 6. stolječa. Tada je bila kasnoantička građevina, a naknadno u srednjem vijeku na tim temeljima nastala je crkva Sv. Jeronima ,da bi konačan odnosno današnji naziv bio posvećen Sv. Mariji. Već sa prvim koracima zaključujem da se nalazim na doista posebnom mjestu. Ošljak je prekriven šumom čempresa i borova čiji se miris širi cijelim otokom, a budući da nema niti jednog automobila ni bilo kojeg drugog zagađivača okoliša ovakva prirodna inhalacija teško se može dobiti negdje drugdje.
Ošljak je također i stanište nekolicine strogo zaštičenih ptičijih vrsta među kojima bih izdvojio Sivog Sokola, Surog Orla, Ševu Krunicu i Dugokljunu Čigru. Smještaj nalazim u jednom od par apartmana u starim kućama koji postoje na zapadnoj strani Otoka sa predivnim pogledom na Ugljan. Veče provodim uživajući u malenim prženim ribicama uz čašu hladnog vina na terasi jedinog ugostiteljskog objekta na otoku. Sa ove terase pruža se predivan pogled na zvjezdanu noć i biserna svjetla mjestašaca duž Ugljana i dalje.
Sutradan uz melodije vrijednih cvrčaka budim se oko 7 h. Teško je riječima opisati osjećaj koji Vas prožima kada se probudite na ovakvom rajskom otočiću bez dnevne i turističke buke, bez cviljenja kočionih pločica dostavnih vozila, bez larme sa terasa prepunih gostiju. Jedino što se ovdje osluškuje su šum mora, diskretno i predivno glasanje rijetkih vrsta ptica. Odlična je to prigoda za šetnju stazom oko otoka za koju je potrebno nekih 30-tak minuta.
Dobra je ovo prilika i za ljubitelje fotografije koliko za amatere tako i za profesionalce. Budući da se radi o okruglom otočiću prekrasne panorame kroz krošnje čempresa i borova otvaraju se svakih 100-tinjak metara. Ovaj puteljak neposredno iznad obale vodi do već spomenutih vjetrenjača. Prizoru davno prošlog vremena teško se oduprijeti pa se u mašti da zamisliti kako je ovdje nekada bilo puno življe i urbanije.
Dok šećem uz obalu nailazim na dobro očuvani bunker iz II sv. rata. Pretpostavljam da je pripadao braći Talijanima dok su bili stacionirani duž Jadrana. Eto probali su, nije išlo pa su se vratili kući, a bunker su ostavili do današnjih dana. Staza me uskoro dovodio do jednog od svjetionika sa čije se pozicije pruža fantastičan pogled na Zadar, Biograd i cijeli Zadarski kanal. Dan je predivan pa pogled seže desetke kilometara u daljinu. Šetnju završavam u malenoj lučici (pristaništu) nedaleko koje su uz obalu u sijeni bora izloženi stari težački alati, burad, vinogradarski i ribolovni pribor. Prilika je to za kratak predah na trošnoj klupi i za još jedan pogled na kristalno čisto more i sudjedni Ugljan.
Po dolasku na terasu malenog restorana dočekao me prizor kakav se rijetko viđa. Netom izlovljena svježa Jadranska riba, Zubatac, Škarpina, Fratar i mnoge druge blistaju sa tacne na stolu. I one su jedan od valjanih razloga za posjet ovom Jadranskom dragulju.
Nakon objeda koji sam nažalost morao zaliti vodom čeka me povratak kući. Trajekt pristaje samo dva puta dnevno u mom pravcu pa žurim noseći u rukama čizme, jaknu, tank torbu i kacigu do pristaništa. Motor me živ i zdrav dočekao na parkingu u Prekom pa uskoro jurim k Tkonu na trajekt za Biograd. Puno je kilometara do kuće pa za povratak koristim auto cestu cijelim putem.
Nakon par sati jurim Slavonikom prema Osijeku dok su mi misli još uvijek na jednom od najljepših otočića našeg Hrvatskog Jadrana, jednoj od rijetko sačuvanih oaza bez cesta i kolnih površina koje se na sreću ne planiraju izgraditi niti u budućnosti. Ošljak i zbog toga mogu preporučiti kao jedno od sjajnih vikend odredišta koja se rijetko gdje mogu vidjeti i doživjeti.
