Napisali i slikali: Damir Pritišanac i Nada Blažević
Ne tako davno imali smo priliku posjetiti glasoviti muzej i tvornicu Ducati u Bologni i svjedočiti burnoj povijesti ovog najatraktivnijeg i najzapaženijeg Talijanskog proizvođača motocikala.
Tvornica i muzej Ducati nalaze se u industrijskom dijelu Bologne koji nosi naziv Borgo Panigale. Muzej se prostire na 1000 m2 a otvoren je 1998. g.Ducatijeva povijest seže u daleku 1926 godinu kada su trojica braće Ducati osnovala malenu tvrtku na periferiji grada koja se bavila proizvodnjom električnih kondenzora i uređaja.
Posao je jako dobro napredovao i tvrtka se brzo razvijala pa se pred njenim vlasnicima Brunom, Marcellom i Adrianom otvorilo međunarodno tržište što je rezultiralo potrebom za proširenjem postojećih kapaciteta. Slijedom toga braća Ducati 1935 godine polažu kamen temeljac današnje tvornice na Borgo Panigaleu s željom da ondje izgrade industrijski centar Bologne. Potaknuti izvanrednim poslovnim uspjesima otvaraju poslovnice u Parizu, New Yorku, Londonu i Sidneyu.
Na nesreću tih je godina Europu zadesio drugi sv.rat koji je bio poguban za tvornicu Ducati koja je 1944 godine srušena do temelja. Dok rat bijesni Europom braća Ducati planiraju i razrađuju strategiju razvoja nakon rata. Uviđaju da će na svjetskom tržištu moći konkurirati jedino s novim i zanimljivim proizvodima pa sukladno tome preorijentiraju proizvodnju u pravcu motocikala. Odmah nakon rata,točnije 1946 godine proizvode prvi motorić kojeg nazivaju CUCCIOLO (Psić) zapremine 48 ccm. Budući da je mali Cucciolo na tržištu bio jako dobro prihvaćen time je ujedno rođen jedan od najjačih i najkonkurentnijih proizvođača motocikala na svijetu.
Pedesetih godina prošlog stoljeća Ducati radi mnoge prestižne modele motocikala od kojih možemo istaknuti Ducati 98, i Surilo s kojim obaraju tadašnje brzinske rekorde. 1954 g.Ducati je osnažen dolaskom konstruktora Fabia Taglionea u svoj tim. On će ostati trajno zapamćen kao otac Desmodromica. Ovaj konstruktor i dizajner postiže svjetsku slavu radeći na motociklima za utrke. Šezdesete godine označile su početak Desmo razdoblja pod vodstvom sigurne ruke inženjera Taglionea. Od tada poznatih modela možemo izdvojiti Mach 250, Monza, Aurea…
Sedamdesete donose velike uspjehe na utrkama i to dvocilindričnim Desmodromicom 750 kojeg voze tadašnji asovi Paul Smart i Bruno Spaggiari. Oni su pobjednici 200 miles off Imola 1972 god.Iz tog vremena pamtimo i Mikea Hailwooda koji 1978 niže uspjehe na Ducatiju 900. Početkom osamdesetih preciznije 1983, Ducati preuzimaju Gianfranco i Claudio Castiglioni koji ga pripajaju Cagiva grupi. Njih dvojica su strastveni obožavatelji motora i utrka pa možemo reći da se Ducati našao u pravim rukama što potvrđuje činjenica da su ga baš njih dvojica uveli u SUPERBIKE.
U to vrijeme Ducati u svojim redovima ima jednog od najpoznatijih vozača tih vremena Marca Lucchinellia koji vozi Ducati 750 F-1 s kojim bilježi izvrsne uspjehe na legendarnoj stazi u Daytoni. Ondje nije mogao voziti baš svatko pa samo želimo podsjetiti da smo i mi imali jednog natjecatelja koji je nešto kasnije vozio na stazi u Daytoni i bio jedini iz bivše države koji je imao tu priliku.Riječ je o mom prijatelju Škari Miroslavu iz Osijeka(svaka mu čast).
Povijest Ducatija zauvijek će ostati duboko ukorjenjena u svjetska moto natjecanja i zbog toga što je Ducati bio samo jedan od dvije Europske tvornice motocikala koji se uspjesno suprotstavio moćnim japanskim jurilicama, posebno stoga što je to učinio s dvocilindričnim agregatima.
Ducati 888 i 851 bili su ti blizanci dvocilindraši ovješeni o čelični okvir dok su svi ostali prateći novi tadašnji trend vozili s aluminijskim okvirima. Unatoč tome Ducati uspjeva dokazati da savršeno dizajniranim i izrađenim čeličnim okvirom može postići iste ili bolje rezultate.
Devedesete za Ducati znače dominaciju na svjetskim natjecateljskim stazama i to s neponovljivim Ducatijem 916 koji 1994 nosi krunu motocikla godine. Tri godine za redom osvaja naslove u Superbikeu s Troy Corserom i Carl Fogartyjem. Iako ovjenčan ovim uspjesima Ducati 1995 tone u financijsku krizu te ga preuzima koncern Texas Pacific Group. Apsolutni hit iz tog vremena je model Monster Dark (mračno čudovište) koji je dvije godine za redom najprodavaniji motocikl u Italiji i to 98 i 99 godine.
S novim tisućljećem Ducati nastavlja uspon k samom vrhu uspješnosti. S Troyem Baylisseom 2001. osvaja prvo mjesto u superbikeu. Tu godinu na žalost obilježava i smrt posljednjeg od braće Ducati gosp. Brune Cavalieria Ducati. Tvrtka te godine obilježava 75 godina rada i najavljuje buduće sudjelovanje u GP natjecanjima s kojima započinju 2003. godine s Desmosedici motorima.
Njihovi vozači su Troy Bayliss i Loris Capirossi. Tih godina Ducati s proizvodnih traka predstavlja modele Desmosedici RR, a 2007. godine proizvodi Ducati 1098, Hypermotard i naravno Desmosedici RR. S izvanrednim Australcem Casey Stonerom Ducati osvaja naslov prvaka u GP-u za 2007. godinu. Talijanu su ovaj naslov čekali „samo“ 33 godine. Sva ta burna povijest čuva se u ovome muzeju i svjedoči o trnovitom putu Ducatija do uspjeha i samoga vrha moto industrije i moto natjecanja. Fascinirani impresivnom Ducatijevom prošlosti a i sadašnjosti na izlasku iz muzeja možemo samo reći bravo Ducati, doviđenja lijepa Italija.
