Slika i piše: Slaven Gajdek
Eto me u Splitu. Vozim se gradskom zaobilaznicom iliti Ulicom Zbora narodne garde prema Solinu. Idem u obilazak stare Salone.
Netom prije kružnog toka (čvora prema autoputu) s desne strane ugledah jedan segment povijesnog Dioklecijanovog akvadukta. U tom trenu kroz glavu mi je prošlo sto misli, ali uspio sam reagirati i odvojiti se s glavne ceste, te nakon 10-ak minuta muvanja po Bilicama pronaći akvadukt, taj velebni spomenik romanske kulture.
Stojeći u podnožju 180 metara dugog avkadukta osjetio sam se posebno što uživo gledam ovakvo remek djelo antičkih graditelja. Taj trenutak me toliko dojmio da sam odlučio nakon obilaska stare Salone otići i na izvor Jadra da se na licu mjesta uvjerim kako je to nekada izgledalo. Naravno da samom izvoru nisam mogao prići, jer se tu danas nalazi glavno vodocrpilište Splitskog vodovoda, ali dao sam si truda da malo istražim povijest i evo donosim kratak rezultat toga.
Rijeka Jadro izvire u podnožju Mosora na 33 metara nadmorske visine, a ulijeva se u solinski zaljev nakon 4,5 km dugog toka. Svojim kratkim tokom oplođuje i donosi život ovom kraju, napajujući pitkom vodom cijelo područje gradova Splita, Solina, Kaštela i Trogira, te općina Podstrana, Klis, Seget i Okrug.
Za razliku od rođenih Solinjana, furešti iz Splita ne doživljavaju rijeku kao more, a za vrijednosti Jadra znali su već i narodi u davnoj prošlosti. Još su stari Iliri gradili kuće pokraj njezina korita i pili vodu kakve na daleko nije bilo. Krijepila ih je kad su odlazili u ratove protiv Rimljana, a Rimljani su zahvaljujući njezinoj vodi sagradili najveći grad na ovoj strani Jadranskog mora.
Veliki rimski car Dioklecijan, kao rođeni Salonac, još se kao dječak igrao na njezinim obalama i pod starost se vratio rijeci svojeg djetinjstva. Oko 300-te godine dao je sagraditi palaču u današnjem Splitu i akvadukt (veličanstveni vodovod do Dioklecijanove palače) da nakon svog povlačenja s prijestolja može do smrti u njoj boraviti i uživati blagodati vode iz Jadra.
Samo dva stoljeća kasnije došlo je do propasti Rimskog carstva i provale Barbara koji su mahom uništili i akvadukt i palaču. Punih 13 stoljeća vode rijeke Jadro su tekle samo njenim koritom ne puneći rimski akvadukt. 1880. godine austrijske vlasti su dale obnoviti veći dio akvadukta koji je opet proradio sve do 1932. godine kada su položene nove cijevi za dovod vode u grad. Neslužbeno je on i dalje funkcionirao sve do 1948. godine kada se u gradu pojavio tifus i kada je zabranjena upotreba vode iz akvadukta. Tek je 1979. godine i voda prestala njime teći kada su fizički odvojili akvadukt od izvora rijeke.
Od izvora rijeke Jadro do palače akvadukt je bio dug 9 km s visinskom razlikom 33 m, i prosječnim nagibom od 3%. Od ukupne dužine jedna petina je položena pod zemljom, kroz tri tunela. Dva kraća, koji su i danas u funkciji vodoopskrbe grada, te treći od 1.268 m koji je van funkcije, ali je kao vrijedni spomenik antičke graditeljske baštine otvoren za moguće posjete i istraživanja što je 2013. godine grupa speleologa i učinila te iznijela spektakularne fotografije u javnost i na taj način ljudima otkrila stoljećima sakrivenu tajnu.
