Nakon prvog projekta koji smo predstavili, 916 SPS , sada nam iz Tonči Moto stiže još jedan poseban primjerak, originalni 996RS, pravi superbike motor koji je stigao s drugog dijela planete. Krivac je ovog puta bio Paul, jedan od naše male grupice skupljača Ducatija 916/996/998. Rodbinski vezan s Australijom, dobio je informaciju o mogućnosti nabave originalnog Racinga međutim postojalo je još niz upitnika koje je trebalo razjasniti. Posebno je nezgodna činjenica što se radi o pravom trkaćem motoru na kojem i najmanja komponenta mora biti dio tvorničkog trkaćeg seta a mogućnosti za detaljnu provjeru rastavljanjem mašine nije bilo. Osim toga, čak i uz optimističnu pretpostavku da je na motoru sve originalno, i dalje je upitno u kakvom je stanju jer skupi trkaći motor sigurno nije kupljen da stoji u garaži a kad još nekoliko godina leži zaboravljen i polurastavljen u kutijama nekog servisa, onda je jedino sreća ono na što se možete osloniti. Kako su izgledale te kutije i njihov sadržaj, saznali smo mjesec dana kasnije.
Iako vidljivo zapušten, dobiveni materijal zapravo je izgledao korektno. Nedostajalo je nekoliko dijelova no ništa što se nije moglo nabaviti u vrhunski opskrbljenim engleskim web shopovima gdje ovakvih entuzijasta ima još podosta. Preostalo je još jedino otvoriti i provjeriti samu mašinu jer Tonči iz iskustva zna gdje su potencijalni problemi. Racing kit sadrži titanske klipnjače čiji je rok trajanja do 3.000 km, kovane klipove do 1.500 km… tako da je vrlo skupa reparacija umjesto ranije prevencije često znala uzrokovati priklanjanje jefitnijoj opciji “zaboravljanja” servisnih intervala. To je obično i bio jedan od razloga što su manji, financijski limitirani teamovi morali tražiti neka alternativna rješenja, a što bi u konačnici obično dovelo do kupovine novijih modela gdje je sve bilo dostupnije. Vrlo vjerojatno se to dogodilo i ovom RS-u.
Što se tiče samog slaganja pa fazama rada, nema potrebe za detaljnjijim objašnjenjima jer bi se ponavljali obzirom da se sve poklapalo s projektom 916 SPS. Pierobonov okvir i Marchesini felge poslane su na pjeskarenje i farbanje, Ohlinsova prednja vilica i stražnja magnezijska vilica kompletno rastavljene… zapravo sve što je potrebno napraviti da bi u konačnici dobili ovako kvalitetan uradak.
Intenzivnim angažmanom motor je bio gotov u samo nekoliko mjeseci dok je najviše vremena otpalo na čekanje dijelova ali i ručne izrade raznih nosača koje su Tonči i Ćeno sami smislili i napravili jer upravo u tim sitnicama i leži zahtjevnost ovakvog projekta. Interesantno je bilo prvo paljenje RS-a u tandemu Štimac – Tonči, nekadašnjim timskim kolegama koji su vozili prvenstvo na upravo ovakvom motoru. Smješak na licu dok motor urla na 4.000 okretaja ler gasa sa Akrapovičem promjera 60mm… neponovljivo. Ovdje moram priznati da su mi se valjda prvi puta nakon probe Darenovog ZXRR 750 negdje ’89 godine, od uzbuđenja zatresle ruke pri načinu primanja gasa na RS-u i primisli da ćemo uskoro “to” morati voziti na stazi. Monstrum od cca 150-160 KS sirove snage na 145 kg. Strahopoštovanje bi vjerojatno bila preblaga riječ za ono što sam osjetio, nadam se da je Paul bio u boljem stanju jer smo nekoliko minuta svi samo šutjeli. :)
