Piše i slika: Slaven Gajdek
Svatko tko se zaputi u Imotsku krajinu ima namjeru obići Crveno i Modro jezero. I svi se prevare kada pomisle da je tu kraj znamenitostima i ljepotama ovoga kraja. Ustvari, malo je poznato da se u susjednoj općini Lokvičići, na padinama i obroncima dalmatinskog zaleđa, nalaze još tri skoro identična, jednako lijepa i neobična jezera. To su Galipovac, Mamića jezero i Knezovića jezero.
Za razliku od Modrog i Crvenog jezera koja se nalaze na samom izlazu iz Imotskog i vidikovci na njih su pristupačni s glavne ceste prema Ričicama i Aržanu, za vidjeti ostala tri jezera potrebno se ipak malo više potruditi.
Nakon par kilometara vožnje skrenuo sam lijevo prema Donjem Prološcu. Spuštajući se cestom, na par mjesta otvorio mi se krasan pogled na Prološko blato, još jedan hidrografski fenomen ovoga kraja.
Mada u svom nazivu sadrži riječ blato, uopće se ne radi o blatu, već također o jezeru. Napaja se vodom iz riječice Suvaje i količina vode u jezeru ovisi o padalinama u pojedinim dijelovima godine. Ako su količine vode velike jezero se izlije na okolno plavno područje koje se tada pretvori u neku vrstu močvare i od tuda asocijacija da se radi o blatu.
U samom Donjem Prološcu nalazi se lijepi kameni most preko uglavnom suhog korita riječice Suvaje, a preko kojeg se prijeđe u nastavku potrage za ostalim jezerima. Prije dolaska u selo Bekavci postoji ugibalište s kojeg vodi staza do obližnjeg vidikovca Prološko blato.
Iza zida, preko samog ruba vidikovca nalazi se krška depresija ispunjena vodom koja jako sliči na Crveno jezero. To je jezero Galipovac, duboko i modro poput velikog oka. Potrebno je samo podići pogled da bi čovjek doživio potpuno vizualno zadovoljstvo. Pogled seže na cijelu Imotsku krajinu, obrađena polja, sela i rijeku Vrljiku koja sve to napaja čistom i zdravom vodom.
Nastavio sam dalje do sela Lokvičići odakle postoji nekakav put prema Mamića jezeru i prema Knezovića jezeru. Ništa manje lijepa, od prethodno opisanih, ova dva jezera smjestila su se također u depresijama na samom rubu Prološkog blata. Onaj tko uspije savladati čisti enduro put do Mamića jezera, do 200-tinjak metara udaljenog Knezovića jezera, ipak će morati pješice.
Kako ovdje ne bi bio kraj potrudio sam se vratiti do Prološca odakle sam se uputio prema selu Ričice i još jednog prekrasnog jezera, Zelenog. Za razliku od svih drugih jezera ovo jezero je umjetno. 1985. godine sagrađena je brana i dvije male riječice, Vrbica i Ričina potopile su četiri zaseoka i stvorile Zeleno jezero. Jezero je ime dobilo po boji vode koja je nekada možda i bila zelena, dok je danas svijetlo plava, a to je rezultat otopljenog vapnenca. Godina 2012. bila je izuzetno sušna i jezero je presušilo. Kažu da se tada vidio stari most i ostaci nekadašnjih kuća i vinograda.
