Piše i slika: Slaven Gajdek
Sam spomen stare Lujzijanske ceste u svima uvijek pobudi nekakvu emociju pa tako i u meni. Svatko je doživljava na svoj način i uživa u njoj onako kako najviše voli. Meni se uvijek u sjećanje vrate segmenti iz djetinjstva dok su moji roditelji imali Fiću i dok smo njome putovali na more u Kraljevicu. Kada sam prije 30 godina kupio svoj prvi motor jedna od prvih vožnji mi je bila upravo vožnja ovom povijesnom cestom. Kako tada tako i danas, volim Lujzijanu.
Naravno da je danas putovanje ovom cestom ubrzano i da malo ljudi primjećuje koliko ima prilika za stajanje, odmaranje i obilaske prirodnih ljepota. Sam Gorski kotar svojom osvježavajućom klimom mami prolaznike da zastanu, a druge da ciljano dođu.
Jedan od mnogih prelijepih predjela Gorskog kotara je izvor Kupe. Odmah da budemo jasni, do samog izvora Kupe nije jednostavno doći. Nakon prolaska Delnica odvaja se cesta desno u smjeru NP Risnjak i Crnog Luga. Prigodno je nazvana cesta plodova gorja. Nakon prolaska Crnog Luga vrlo brzo se naiđe na neugledan odvojak i još neugledniji putokaz koji nas usmjerava prema zaseocima Biljevina i Razloge. Tih 8 km je i najgori dio puta. Cesta je uska, na mjestima bez asfalta, užasno zavojita, u zavojima grmlje sakriva pogled, a na cesti nanosi pijeska, vlažnog lišća i granja. Za prolazak tih nekoliko kilometara potrebno je i do 45 minuta. I onda smo stigli u napušteni zaseok Razloge.
Danas je ta cesta obnovljena, a u zgradi stare škole otvorena je Goranska kuća znanja. Ovaj centar priča priču o šumarstvu, tradicionalnim rukotvorinama, pčelarstvu, kao i o tri velika šumska sisavca, risu, vuku i medvjedu. Ispred drvene kapelice Blažene Djevice Marije postoji nešto kao malo dvorište u kojem se nalazi veliki stol i klupe. Tu smo parkirali i raskomotili se, jer do izvora Kupe treba još prehodati 2 km i spustiti se u kanjon dobrih 300 metara. Po povratku treba sve to ponoviti.
Svojom dužinom od 294 km rijeka Kupa je najduža hrvatska rijeka. U dužini od preko 100 km teče granicom Hrvatske i Slovenije, ali i izvor i ušće su joj u Hrvatskoj. U svom gornjem toku Kupa je tipična gorska rijeka s brojnim brzacima, dok nakon brane u Ozlju prelazi u svoj ravničarski tok. Dužinom cijelog toka uz njene obale žive ljudi u mnogobrojnim selima i gradovima, a njene vode napajaju životom blago i usjeve.
Izvor Kupe definitivno je prvorazredan hidrološki i pejzažni fenomen, a zbog ljepote i divljine prirode na posjetitelja ostavlja snažan dojam koji se dugo pamti. Sam izvor nalazi se unutar granica Nacionalnoga parka Risnjak i stiješnjen je ispod stotinu metara visokih vertikalnih stijena. Ima izgled malog ovalnog jezerca koje je ispunjeno mirnom i bistrom vodom zelenkaste boje.
Kupa izbija iz još uvijek nepoznate dubine. Utvrđeno je da voda izvire iz dva međusobno odijeljena kanala nalik okomitim bunarima. Iako je dubina od preko 80 metara utvrđena u dubljem i užem kanalu, a u širem 57 metara, još uvijek nije poznata konačna dubina izvora Kupe. Temperatura vode od 5-6°C konstantna je tijekom cijele godine.
