Piše i slika: Slaven Gajdek
Planica. Dom najboljih skijaša skakača, dom velikana, dom svjetskih rekorda. Prekrasan je osjećaj biti na ovom mjestu, jer povijest ovih sportskih prostora u nama budi nekakav dodatni adrenalin. U tom trenutku mislimo da bi se najradije popeli na sve okolne vrhunce i uživali u pogledu na suncem obasjane doline kao i na sam izvor najveće naše rijeke. Jer tu, samo nekoliko kilometara dalje, kod Podkorena pod Vitrancem, izvire Sava.
Ustvari, Sava ima dva izvora, a ovaj pod Vitrancem je izvor Save Dolinke. Gorsko jezerce okruženo visokom travom i trskom ispunjeno neobičnom svijetlo-plavom vodom i iz njega mali potočić širok svega 1 metar. To je Sava koja se kasnije pretvara u ogromnu nizinsku rijeku koja svojim vodama napaja životom mnoge gradove i nekoliko država.
Nakon obilaska izvora dolazimo do Kranjske Gore gdje tražimo mali odmor i predah, a rijeka Sava prima svoju prvu pritoku, Pišnicu. Ne doživljavamo onaj zimski glamur po čemu je Kranjska Gora poznata, ali ni proljetno-ljetni glamur ne zaostaje mnogo. Motoristi i biciklisti ovdje pronalaze ishodišnu točku za vožnju „Gorskom cestom preko Vršića“, koja je najpoznatija i najljepša planinska cesta u Sloveniji. Ovoga puta nismo ovdje zbog ove planinske ceste već uz Savu nastavljamo prema Jesenicama i Bledu u potrazi za drugim izvorom Save Bohinjke.
Slap Savica nalazi se na samom kraju Bohinjske doline, u samom kutu ispod visokih stijena Komarče koje se dalje uzdižu još više i čine ogroman masiv Triglava. Strma stepenasta staza vodi nas do samog slapa, a kad smo ga ugledali ostali smo zatečeni kišom koju stvaraju vode obrušavajući se s 50-ak metara visine. Među kamenjem i stijenama Savica si je napravila korito i užurbano teče prema obližnjem Bohinjskom jezeru gdje doživljava smiraj. Kao i mi, nakon mnogo zavoja i strmih uspona motorom.
Prema Bohinjskom jezeru nitko ne može ostati ravnodušan. Oaza spokoja i mira među alpskim vrhovima. Vole ga svi, i stari, i mladi, pa čak i djeca. Pravi sportsko-turistički raj. Mnogi planinari, biciklisti, veslači, penjači, motoristi pronalaze ovdje dio svoga prostora i što je najvažnije, razloge zašto su ovdje.
U Ribčevom Lazu, na samom kraju jezera ističe bistra rijeka. To je Sava Bohinjka. Već nakon 10-ak metara toka u nju utječe Ribnica i zajedno teku prema Bledu. A doći u Bled i ne prošetati pored jezera ili ne pojesti Bledske kremšnite grijeh je jednak tome kao i ne otići na otočić i posjetiti Crkvu Marijina Uznesenja. To su neke stvari koje su na Bledu obavezne i mi smo se toga pridržavali. Šetali smo, jeli, pili i uživali u svakom trenutku provedenom pored Bledskog jezera.
Mada u blizini, kao i na cijelom ovom području postoji mnogo lijepih i zanimljivim mjesta za posjetiti, vidjeti i doživjeti prekrasna čuda prirode, mi smo ipak morali nastaviti dalje svojim putem, a sve ovo gore navedeno ostaviti za neko drugo vrijeme kada ćemo ovdje doći upravo zbog toga.
Jer nedaleko Bleda, u mjestu Radovljica spajaju se Sava Bohinjka i Sava Dolinka te dalje čine rijeku Savu.
Svaka od njih je lijepa na svoj način. Sava Dolinka svojom svijetlo-plavom bojom oduševljava nestvarnošću za razliku od zelene boje Save Bohinjke koja nadahnjuje životom. Sava Dolinka se čini kao da je više divlja planinska rijeka za razliku od Save Bohinjke koja je već tu nekako pitomija i pristupačnija.
Sve u svemu, priroda je prekrasna u svako doba godine, a predjeli za vožnju podno Alpa su fascinantni.
