Piše i slika: Slaven Gajdek
Požeška kotlina je simbol hrvatske kontinentalne vinske kulture s višestoljetnom tradicijom, netaknutom prirodom, osunčanim vinogradima i plodnim poljima. Iznad svega toga, kao na straži, najviši vrh Papuk čiji je teritorij zasada jedini geopark u Hrvatskoj. Sve su to detalji koji karakteriziraju ovaj slavonski kraj, te u potpunosti opravdavaju stari rimski naziv istog – VALLIS AUREA tj. Zlatna dolina sa Požegom kao središnjim mjestom.
Naš cilj nije bio sama Požega i Požeška kotlina već prijeći Papuk jednom od nekoliko cesta koje ga presijecaju. Mi smo odabrali cestu preko Kamenske i Zvečeva za Voćin.
I tako vozeći se od Brestovca kroz Orljavac prema Kamenskoj prelazimo rijeku Orljavu, polako ulazimo u papučke šume, a s time i napuštamo suncem obasjanu Vallis Aureau. Cesta je lijepa i široka bez nekih oštećenja, tako da se kilometri samo nižu jedan za drugim. Dolaskom u Kamensku putokaz nas usmjerava desno prema Zvečevu i dalje prema Voćinu. U samom podnožju Papuka prolazimo pored nekoliko lijepo uređenih lovačkih kuća i okolnih parcela da bi s početkom uspona cesta upratila tok riječice Brzaje koja doslovno brza dolje u dolinu prema svom utoku u Orljavu. Uspon je blag, cesta široka i neprocjenjiv je gušt voziti se uz šum potoka i kombinaciju proljetnih mirisa šuma i livada.
Dolaskom pred sam vrh došli smo i do sela Novo Zvečevo gdje se nalazi i jezerce Zvečevo. To jezerce je akumulacija i vidi se da je nekada tu bilo izletište s uređenom plažom i ugostiteljskim objektom. Danas je sve napušteno i uništeno kao i stari vojni objekt još iz vremena Jugoslavije. Niti selo nije bilo pošteđeno uništavanja tako da sada u ostacima ostataka živi možda i manje od 20 ljudi.
Nakon sela Zvečevo do samog 528 metara visokog prijevoja Djedovica nema niti kilometar nakon čega slijedi 11 km dugačak spust prema Voćinu. Ovaj puta cesta prati riječicu Djedovicu dok mi vozeći se pored dobivamo dojam kao da se utrkujemo s njenim brzacima i kaskadama.
Već pri samom kraju spusta naišli smo na geološki spomenik prirode Rupnicu. Geološki značaj Rupnice je u jedinstvenoj morfološkoj pojavi stupastog lučenja vulkanskih stijena. Ustvari, to je magma koja je poprimila oblik stupova u fazi pukotinskog hlađenja. Tu se nalaze klupe za odmor i poučna staza s obavijesnim panoima.
Vrlo brzo nakon Rupnice dolazimo i do prvih kuća Voćina gdje se pozdravljamo s našom pratiteljicom, rijekom Djedovicom, koja će svoje vode dalje prepustiti Voćinskoj rijeci, dok ćemo mi svoje putovanje nastaviti u smjeru Slatine.
