Prelaskom na V4 inženjeri iz Borgo Panigale ušli su u sasvim novi svijet vrhunskih performansi međutim za svaku pohvalu bila je odluka da su kupcima ostavili mogućnost odabira V2 agregata. Iako V2 modele u ovom kontekstu načelno percipiramo ulogom mlađeg brata, potrebno je naglasiti da se u slučaju Streetfightera V2 radi o motociklu snage 153 KS i maksimalnoj deklariranoj brzini od gotovo 270 kmh na suhih 178 kg. Dakle… respekt!
U Ducatijevoj gami pozicionirali bi ga između Monstera i Streetfightera V4. Možemo se složiti da je ukupan dojam prevagnuo na stranu većeg „Fajtera“, što je i prirodno, ali signifikantan zaokret u koncepciji novog Monstera, koji je osjetno napredovao po pitanju upravljivosti i brzine, dovoljno ih je približio da ovakvu izjavu smatramo prikladnom. No, i dalje postoji velika razlika u agregatima: Testastretta zapremine 937ccm Monstera čini pitomijim i svestranijim dok Superquadro 955ccm u Streetfighteru V2 iskazuje nervozniji i agresivniji karakter koji do punog izražaja dolazi u ekstremima na trkaćoj stazi međutim u svakodnevnoj upotrebi na nižim i srednjim okretajima razlike su manje primjetne.
Streetfighter V2 izgled i ergonomiju načelno dijeli s modelom V4: s prepoznatljivom niskom postavljenom maskom i prednjim LED svjetlima, podignutim stražnjim krajem i naravno, bez bočnih oplata. Po pitanju krilaca koje su ove sezone postala jedna od glavnih tema pri komentiranju izgleda, u seriji dolaze samo na V4 dok su na V2 opcija uz naglašenu preporuku korištenja na trkaćoj stazi. Poseban dojam ostavljaju horizontalno postavljeni stražnji amortizer s jedne, i ispušni sustav s druge strane, koji prate napadnu i „zašiljenu“ liniju motocikla. Dizajnerski je Streetfighter gotovo pa mjerna jedinica za agresivnost što ćete vrlo brzo primijetiti po reakcijama slučajnih prolaznika na pojavu crvenog projektila. Kad bi mu poznavali karakter, posebno jaču izvedbu, uvjereni smo da bi oči bile još šire a usta otvorenija.
Mehanički, radi se o kopiji Panigale V2 uz pojedine preinake kako bi se SF prilagodio ipak drukčijem načinu sjedenja odnosno vožnje. Jedna od bitnijih razlika odnosi se na 16 mm dužu stražnju vilicu zbog uspravnijeg sjedenja ali i pomaknutog težišta prema naprijed, skraćeni prijenosni omjer i povećani moment. Divlji karakter je time posebno naglašen iako zbog međusoovinskog razmaka od 1.465 mm moguće je prednji kotač zadržati na podlozi. Agregat raspolaže već spomenutom snagom od 153 KS pri 10.750 okretaja. Ispucavanja su brutalna i premda se radi o slabijoj izvedbi, nećete moći reći da se osjeti nedostatak snage. Kočnice su Brembove s dobro poznatim kliještima M4.32 i jako grizu ali su serijske pločice drukčije u odnosu na Panigale V2 tako da Streetfigther dozvoljava dodatnu nijansu doziranja. Prednja vilica nosi natpis Showa a stražnji monoamortizer Sachs. Logičan odabir s obzirom da su opremljenije izvedbe ostavile mjesta za prestižni Ohlins. Moramo reći da to nije podatak koji bi vas trebao obeshrabriti jer se radi o vrhunskim komponentama slabije marketinške moći koje rade savršeno.
Ergonomija je bazirana na nešto niže pozicioniranom širokom upravljaču koji teško da može pružati izravniji osjećaj za prednji kraj, oslonci za noge postavljeni su vrlo visoko a treća točka je sjedalo koje je, u usporedbi s Panigaleom, prostranije i mekše. Kao i uvijek kad se radi o nakedima, aktualizira se pitanje zaštite od vjetra pa je moralo i ovdje biti spomenuto. Poput većine novijih nakeda, pomicanjem tijela na kraj sjedala i spuštanjem kacige do spremnika goriva dobiva se podnošljivi položaj čak i pri vrlo visokim brzinama no niti Streetfighter ne poništava zakone fizike niti su mu duža putovanja primarna namjena. S druge strane ne treba zaboraviti bolju preglednost kod uspravnog sjedenja kao i realno puno manji fizički napor u vožnji. Kako bilo, uvjereni smo da to znaju svi, poglavito oni koji ga žele parkirati u svoju garažu.
Kod Streetfightera je sve podređeno agilnosti, savršeno lakom upravljanju i ekstremnoj snazi. Stoga nije čudno da bi munjevite promjene smjera i padanje u zavoj izdvojili bi kao prve karakteristike Streetfightera. Za prosječnog vozača je potreban period privikavanja, zapravo kao i na svaki novi motocikl i njegov raspored težine, ali čim se tijelo opusti i gume zagriju, kreće akcija. Za puni dojam ove ozbiljne igračke potrebno je naći i pravo igralište sa dobrim gripom i što manje oštećenja podloge, nešto poput Karlobaga kao u našem slučaju, međutim i u manje idealnim uvjetima ovjes će uspjeti kontrolirati neravnine i zadržati čvrstoću. Široki upravljač olakšava prebacivanja i rušenje dok tvrđi ovjes zadržava mirnoću motocikla. Uz to bi izdvojili Quickshifter koji radi besprijekorno. Promjene brzina su kratke a mjenjač precizan u oba smjera pa nema potrebe za korištenjem kvačila. Testna dionica vozi se uglavnom u srednjim okretajima pri čemu je nešto ugodnije odabrati viši stupanj prijenosa jer snage ima dovoljno a eliminirate povremene vibracije. Kočenje ranije spomenutim Brembom je sami vrh i po snazi i doziranju a uz malu težinu motocikla, u serijama zavoja i serpentinama savršeno se korigira stražnjom kočnicom.
Streetfighter V2 traži da ga vozite brzo, mi bi dodali i sigurno, pa je uz navedene karakteristike na raspolaganju opsežan set elektronskih pomagala koji će vam pomoći u kontroliranoj jurnjavi. Dostupna su tri moda paljenja, Sport-Road-Wet. Opravdano, dirigiran mnogobornjim senzorima pametni ABS je obično prva stavka na listama, koja omogućuje kočenje i u dubljim nagibima čime uz Traction control najviše utječe na sigurnost u vožnji. Ovisno o postavkama, ali i stupnju potrošenosti gume, u ovom slučaju serijskim Pirelli Diablo Rosso IV, možete si dozvoliti manja ili veća proklizavanja ovisno o željama, dodali bi i mogućnostima. Za gradsku vožnju predlažemo Road mod koji pri kretanju i vožnji u nižim okretajima smiruje motor te uklanja nabrijano trzanje karakteristično za Sport mod. Promjene mapa mogu se odraditi i u vožnji, jednostavnom kombinacijom dva prekidača i praćenjem na zaslonu malih dimenzija gdje su locirani svi potrebni podaci, od okretaja i brzine kretanja, preko sata i pokazivača stupnja prijenosa do putnog računala i potrošnje goriva. Zvuk je klasičan za novu generaciju Ducatijevih agregata, prilično glasan u serijskoj izvedbi a u ponudi dodatne opreme je i racing (nehomologirana) izvedba Akrapovič ispuha.
Ducatijev Streetfighter V2 razumna je kombinacija sportskog i upotrebljivog motocikla. U usporedbi s Panigaleom, jeftiniji je i svestraniji ne gubeći pri tome niti malo svoje oštrine dok je performansama većini kupaca vjerojatno bliži nego snažniji Streetfighter V4 sa 204 KS. Uvjereni smo da uz adekvatan pristup ponuđenim performansama i dozu samokontrole Streetfighter V2 može biti izbor širem krugu pristalica supernakeda no poput ostalih modela pod logom Ducati nemojte očekivati i da će biti najjeftiniji. Ukoliko vam je jedan od potencijalnih odabira, a teško da ga možete izbjeći ukoliko ciljate ovu klasu motocikala, bez obaveze se zaputite u Ducatijev salon u Zagrebu gdje trenutno spava jedan testni primjerak…
