Piše i slika: Slaven Gajdek
Iz Makarske vodi cesta prema Vrgorcu, a nakon Gornjih Tučepa s nje se odvaja turistička cesta u Park prirode Biokovo i na sam vrh Sveti Jure. Odmah tu, na samom početku je rampa i kućica gdje se mora platiti dnevna ulaznica od 50 kuna po osobi za ulazak u Park prirode.
Samim ulaskom u Park započinje uspon, ne pretjerano strm i nakon 15-ak serpentina i savladanih 900 metara nadmorske visine dolazim do Vrata Biokova. To je odmorište i restoran, a pored njega i vidikovac. I prije dolaska do Vrata Biokova zastao sam na jednoj od serpentina jer se stvarno pružao prekrasan pogled na makarsko primorje, otoke Brač, Hvar i Korčulu, te na Pelješac. Jednostavno, tako nešto je šteta propustiti.
Nakon što sam prošao Vrata Biokova cesta se dodatno suzila i nastavila vijugati između kamenih gromada i vrtača. Na mjestu gdje je bio stari zidani vidikovac sagrađen je novi koji ima stakleni pod nad provalijom od nekoliko stotina metara. Naravno da sam zastao i prošetao po tome čudu neviđenom. Vrlo brzo, nakon planinarskog doma „Pod javorom“ ukazao se kameni odvojak prema još jednom vidikovcu. Nisam štedio motor i prošao sam tim kamenjarom 200-tinjak metar da bi došao do samog ruba litice iznad Makarske. Neprocjenjivo.
Cesta i dalje nemilosrdno vijuga i tjera me da se cijelim putem vozim brzinom 25-30 km/h. Dolaskom pod sam vrh Sveti Jure započinje završni najstrmiji i najopasniji uspon do odašiljača i malog parkirališta. Kada sam htio malo odmoriti renđer mi je dozvolio da smijem parkirati samo 20 minuta. Velika je gužva na malom prostoru i žele da svi dobiju bar malo prostora.
Pogled s Biokova je jedna priča o kojoj bi se moglo napisati cijelo poglavlje, ali osim pogleda na sve otoke južne Dalmacije pogled puca sve do Italije i na Apenine.
Kada dođete na vrh nalazite se na 1.762 m visine što je najviša točka u Hrvatskoj do koje se može doći cestom, a krenete li s rive u Makarskoj s 1 m visine to je i najveća visinska razlika koju ste savladali.
