Nekada dok sam pisao o mjestu Dabar pored Peručkog jezera i nabrajao sve geografske toponime koji u sebi sadrže riječ dabar, nisam ni slutio da ćemo se u Bosni i Hercegovini susresti s još mjesta istog imena. Tako se u blizini Sanskog Mosta nalaze sela Gornji i Donji Dabar, ali i jedna jako zanimljiva rijeka i špilja istog imena.
Ovdašnji turistički djelatnici stvarno su se potrudili da ovakva specifična mjesta približe široj populaciji i turistima tako da su vrlo lijepo i kvalitetno putokazima označili put do samog Dabarskog vrela. Mada je udaljenost od centra Sanskog Mosta svega 8 kilometara, ipak put nije tako jednostavan. Doduše, cesta je asfaltirana, ali je uska i na mjestima se strmo uspinje na Sansko brdo i prema selu Dabar. Nakon izlaska iz sela ionako loš asfalt netragom iščezne, a cesta se spusti u kotlinu gdje se nalazi parkiralište. Do vrela je potrebno prošetati još tristotinjak metara kako bi se doživjela prirodna snaga vode.
Rijeka Dabar izvire u neposrednoj blizini Dabarske pećine. Pri dolasku prvo što smo uočili je snažan izvor iz stijene i boju vode na granici plave i zelene. Tolika voda odmah tvori pravu rijeku. Mada je duga svega 4 kilometra to nije potok, već desetak metara široka rijeka sa svim svojim sedrenim barijerama, kaskadama i brzacima. Čista, bistra, nezagađena ljepotica. Posebna je po tome što pored njenih obala nikada u cijeloj povijesti nisu živjeli ljudi i što je voda iz nje pitka cijelim njenim tokom.
Slikamo što je više moguće jer smo impresioniran ovom čarolijom. Trudimo se prići što bliže samom izvoru, ali zbog visokih okomitih stijena i duboke hladne vode to je nemoguće.
Da bi vidjeli i Dabarsku pećinu morali smo prijeći jedan drveni mostić pomalo obrastao mahovinom. Kao u nekom filmu. I na brzinu eto nas pred veličanstvenim ulazom visokim skoro dvadeset metara. Doslovno nas je uvukao unutra. Prva dvorana s visokim stropom nas je očarala. Upalili smo lampice na mobitelima i magija je počela. Uživali smo u svakom kutku i svakoj šupljini, potajno se nadajući da ćemo ugledati i pokojeg šišmiša. Uspjeli smo tako ući do možda nekih 100 metara dubine i naišli smo na špiljsko jezerce. Dalje bez profesionalne speleološke opreme je nemoguće ući, ali mi smo zadovoljan i s ovime što smo doživjeli.
Opčinjeni sjedimo na klupici u ovoj oazi mira i ljepote te uživamo u zvukovima i mirisima prirode i punimo baterije pozitivnom energijom za nastavak istraživanja.
Nakon povratka do grada nastavljamo potragu za još jednom prirodnom atrakcijom u bližoj okolini, a to je slap Blihe. Do njega se lako dolazi iz sela Kamengrad koje se nalazi na cesti Sanski Most - Bosanska Krupa. Mali označeni odvojak, parkiralište i bistro su znak da smo na dobrom mjestu. Sada treba samo još 500 metara prošetati uređenom drvenom stazom pored šumovite obale rijeke Blihe do samog slapa.
S 55 metara visine obrušava se Blihin skok i pada u malo jezerce. Tako još nazivaju ovaj slap jer stvarno izgleda kao da rijeka Bliha skače. I tu se trudimo poslikati što je više toga, ali prskanje sitnih kapljica poput kiše jednostavno nam ne dozvoljava predugo zadržavanje u samoj blizini. Odmičemo se na sigurnu udaljenost i upijamo ovu fascinantnu ljepotu. Gledamo i druge ljude oko sebe koliko uživaju u netom probuđenoj prirodi i sve nam se teško odlučiti za polazak. Ali barem znamo da je pristup jednostavan i da svakom prilikom ako se zateknemo ovdje možemo slobodo doći opet i uživati do beskraja u zvukovima vode i šume.
A sada onaj dio kako je nastalo ime. Kao i svagdje drugdje radi se o narodnoj legendi. Nekada davno na ovom području su živjele dvije sestre bliznake, Bliha i Zdena. Kažu da su nadaleko bile poznate po svojoj ljepoti. Imale su i dva brata blizanca. Njihova porodica je bila imućna. Braća, da bi zadržala svoje bogatstvo odlučiše da se ožene baš njima. Sestre nisu mogle podnijeti takav grijeh i donijele su odluku da okončaju svoje mlade živote. Po legendi, jedna je skočila sa jedne strane planine, a druga sa druge strane. Na tim mjestima su potekle dvije rijeke, lijepe, kao što su i one bile, Bliha i Zdena.
