Jučer smo cijeli dan ljenčarili i odmarali se na plaži u Sarandëu, ispijali kave po okolnim kafićima i nadasve dobro jeli u nekom restoranu uz plažu. Danas smo odlučili malo se pokrenuti i napraviti jedan krug okolicom Sarandëa u smjeru juga.
Izlazimo iz grada, desno od nas u priobalnom području krš i kamen, lijevo obradive površine zasađene voćnjacima, povrtnjacima i vinogradima. Iz obližnje rijeke Bistrice, sustavom kanala i brana voda se dovodi do svake parcele. Sve izgleda savršeno jer isto smo vidjeli i na našim plantažama mandarina kod Opuzena. Očito da ljudi slično razmišljaju u različitim zemljama.
Vrlo brzo smo na nekoj uskoj prevlaci. S obje strane more. Gledamo kartu i shvaćamo da nam je s lijeve strane sada velika Butrintska laguna. Na proširenju te prevlake smjestilo se i najjužnije albansko ljetovalište, Ksamil. To je mjesto modernog tipa, bez povijesti, jer zbog izuzetnog prirodnog položaja nastalo je turističko naselje. Samo hoteli, bungaovi, apartmani, restorani, beach barovi i nezaobilazna casina. Izvanredno čisto i plavo more u koje se spušta sitno-zrnata plaža. A ispred plaže četiri mala otočića. Idealno za ljubitelje takvog tipa odmora. Mada je tu najuži tjesnac između obale i otoka Krfa, u Ksamilu ne postoji porat ili marina za prijevoz turista. Krf pripada Grčkoj koja je u EU i ako tko želi putovati na Krf mora otići u grčku luku Igumenica odakle postoji više brodskih linija.
Napuštamo Ksamil i nakon svega par kilometara dolazimo do obale kanala koji povezuje Butrintsku lagunu s otvorenim morem. Preko kanala vozi primitivna drvena skela vučena sajlom. Ali prije prelaska primjećujemo dva autobusa i mnoštvo ljudi. Idemo istražiti kuda su oni to došli i stvarno pogađamo u sridu. Za euro-dva koliko košta ulaznica obilazimo prekrasan arheološki park Butrint. Po onome što vidimo i što čitamo ovaj djelić zemlje je očigledno u povijesti bio izuzetno važan. Tu se nalaze ostaci građevina iz više povijesnih razdoblja. Tako pronalazimo starogrčke ostatke, zatim rimske, bizantske, otomanske i mletačke. Svi su oni ovdje imali svoj utjecaj i svoje interese.
Nakon podužeg obilaska arheološkog parka idemo na tu skelu. Mislimo si, ako može voziti po četiri auta onda može i motor. Za jednu minutu smo bili na drugoj strani kanala, a tu nas je dočekala još jedna velika mletačka tvrđava.
Prekrasno arheološko blago, ali nedovoljno uređeno i pristupačno.
Vozimo jedinim putem dalje na jug prema samoj grčkoj granici. Oko nas opet voćnjaci, povrtnjaci i vinogradi ispresijecani kanalima za navodnjavanje. Mi u tom labirintu trebamo pronaći put nazad i tražimo prvi putokaz za Sarandë. Prolazimo Vrinë i Shëndëlli, te kod Xarrë izlazimo na magistralni put iz Grčke i tu ugledasmo putokaz. Sada ćemo dalje već lakše.
Vozimo se kroz unutrašnjost, s druge strane lagune, a svako malo ovce nam presijecaju put. Kočimo, ubrzavamo, pa opet kočimo i malo pomalo, nakon Pllakë, evo nas u Sarandëu.
Nastavljamo Butrintskom avenijom prema centru i slučajno nailazimo na Beer house i restoran. Oduševljeni smo i sretni. Nakon čaše pive već gledamo menu kartu. Naručujemo ražnjiće i doner kebap. Šalimo se, zabavljamo, slušamo albanski dance dok ostatak poslijepodneva lagano ističe uz čaše hladnog Korçë piva.
