Piše i slika: Slaven Gajdek
 
Zbog dobre priče potegao sam do Drvara u Bosni i Hercegovini, točnije do zaseoka Nagrađe. Cesta od samog Drvara do Nagrađa i nije tako loša, osim što je strma i uska. Kada sam mislio da sam došao već do samog kraja naišao sam na veselu skupinu mladih domaćih ljudi koji su nešto slavili. Jedan od njih istrčao je pred mene i zaustavio me. Odmah sam znao da me zaustavlja kako bi me pozvao da im se pridružim. Na stolu nekoliko tepsija domaće pite od sira, par boca rakije i hrpetina piva.
 
„Biraj šta ćeš“, bila je uvodna rečenica, da bi zatim slijedila ispitivanja „tko si, odakle si, neka si ti nama došao, itd“. Dok se gostim još vrućom pitom saznajem da se jednom od njih, Kemalu, rodilo dijete. Nazdravismo u to ime i uz srdačne želje i čestitke napuštam veselo društvo i nastavljam svoju potragu.
 
Na vrhu sam brda, put je makadamsko-šljunčani, vodi preko neke livadice i kroz voćnjak te naglo završava. Na kraju sam puta, a nisam stigao do cilja već do male crkvice Svetog Petra i Pavla. Valjda bi odavde trebao nastaviti pješice kroz neprohodnu šikaru i popeti se na susjednu liticu na kojoj leže ostaci drevnog Visuć grada. Ipak je netko bio razuman pa je raskrčio komad grmlja kako bi se i odavde grad vidio.
 
Visuć grad je srednjevjekovna tvrđava skrivena u kamenitom i strmom kanjonu rijeke Visućice, lijeve pritoke Unca. Prema narodnoj legendi poznata je i kao Crna kraljica.
 
U nadi da Osmanlije neće pronaći put do skrovitog Visuć grada, svoje utočište ovdje su pronašli kralj Stefan Tomašević i kraljica Jelena. Pretpostavlja se da su Turci ipak pronašli put, jer je netko od mještana prodao informacije za tadašnje dukate. Osmanlije su zarobile kralja, a kraljica Jelena je jahala za njima sve do Ključa gdje su đelati kralja ubili. Vrativši se nazad u Visuć grad zatekla je samo majku i sina koje su janjičari također kasnije ubili. Kraljica je tada obukla crninu koju nije skidala do kraja svog života, a Visuć grad je nazvan Crna kraljica. Od tuda potiče taj običaj da se u vrijeme žalovanja za pokojnikom odijeva crnina.
 
Sama tvrđava bila je dobro sačuvana sva protekla stoljeća, jer su se u njoj izmjenjivali vlastodršci i stalno nešto nadograđivali. O tome svjedoći i fotografija s kraja 19. stoljeća. Potpunu devastaciju tvrđava je doživjela u drugom svjetskom ratu kada se ovdje odvio poznati desant na Drvar. Danas skupine nadobudnika pokušavaju obnoviti tvrđavu, ali kako je sredstava za to izuzetno malo tako i radovi još nisu ni započeli.
images/banners/sk.jpg#joomlaImage://local-images/banners/sk.jpg?width=400&height=140

images/banners/top100.jpg#joomlaImage://local-images/banners/top100.jpg?width=400&height=140

images/banners/mk.jpg#joomlaImage://local-images/banners/mk.jpg?width=400&height=140