Slika i piše: Slaven Gajdek
Stara lujzijanska cesta sama po sebi je lijepa i atraktivna, ali kada se s nje siđe prema Brod Moravicama i Brodu na Kupi prava čarolija tek tada započinje. Brod Moravice je tipično malo goransko mjesto smješteno visoko u brdima i spust prema Čednju na Kupi je uzak i jako strm, gdje je prosječan nagib 17%. U svega 5 km treba se spustiti za 400 metara nadmorske visine. Od Čednja narednih nekoliko kilometara cestica vijuga kroz šumarke i nekoliko sela gdje se naizmjenično miješaju mirisi šumskog tla i zrelog voća i tako sve do Broda na Kupi.
Pored Zrinskog kaštela u Brodu na Kupi nalazi se poznati hotel Mance koji je ujedno etnografsko zavičajna zbirka starih predmeta. Osim toga, na ušću rijeke Kupice u Kupu uređen je lijep kutak za odmor i okrijepu nazvan Vilinski gaj..
Od Broda na Kupi u smjeru Čabra cesta postaje osjetno šira i ugodnija za vožnju. Vozimo polako jer želimo da nam ovih 50-ak kilometara traje što duže. Da što duže uživamo u ovom ranojesenskom toplom danu i na ovako lijepom mjestu. Cijelim svojim putem cesta prati tok rijeke Kupe sve do sela Hrvatsko, gdje se u Kupu ulijeva rijeka Čabranka. Na mjestima se vozimo kroz pitomu kupsku dolinu i pitoreskna mala mjestašca dok na nekim mjestima vozimo kroz uske klance čije obale povezuju ostaci visećih mostova koji odavno više nisu u funkciji.
Od Hrvatskog cesta nastavlja pratiti tok rijeke Čabranke koja nas se još više dojmila od Kupe. Rekli bi da je više divlja, da su kaskade veće i brzaci brži. Šum vode nadjačava zvuk motora. Što se više približavamo Čabru dolina Čabranke se sužava toliko da bi se pojedini dijelovi mogli nazvati i kanjonom. A samim dolaskom u Čabar sve ovo nestaje. Kao da smo zatvorili tajanstvena šumska vrata iza sebe i jedan svijet pun čarolije ostavili tamo zatvorenim.
Ali nema veze, kročili smo šumskim domom medvjeda, vukova i risova s puno poštovanja i ljubavi, ne ostavljajući traga za sobom, već ispunjeni željom za povratkom.
