Piše i slika: Slaven Gajdek
Istina je da je na otocima sve skuplje, a kada su ti otoci još poprilično udaljeni od obale, isplativost odlaska na njih je još upitnija. Pribrojimo li tu i preskupe vožnje trajektima, računica je jasna. Ali kada smo se već odlučili otići na vikend na otok, za naš cilj odabrali smo Dugi Otok.
Dugi Otok je drugačiji. Dugi Otok je specifičan. Oni koji su bili na njemu pričaju kao o našem najljepšem otoku, a oni koji nisu gore od želje da ga vide. Nije eksponiran poput Hvara, Raba ili Paga i na njemu smo dobili upravo ono što smo i očekivali. Smirenost, tišinu i zanemarivo mali broj stranih turista, osim u Nacionalnom parku Telašćica.
Nakon 1 sat i 45 minuta plovidbe iz Gaženice za Brbinj iskrcavamo se i u maloj koloni vozimo na sjever otoka. Imamo smještaj u Solinama za koje slobodno možemo reći da su najljepše mjesto na Dugom Otoku. Iako se nadomak Solina nalazi nadaleko poznata uvala Sakarun to nije utjecalo na naš izbor Solina kao najljepšeg mjesta, već to što su Soline najbolja polazna točka za istraživanje cijelog sjevernog dijela otoka. Osim toga, Soline imaju trgovinu i birtiju, a obližnji Veli Rat i restoran pizzeriju.
Poslijepodne odlazimo do svjetionika. Svjetionik Veli Rat najviši je svjetionik na Jadranu i specifičan je po svojoj žućkastoj fasadi. Prema predaji, za vrijeme gradnje ponestalo je vapna pa su graditelji žbuku radili od galebovih jaja. Spominje se brojka od 100.000 jaja. Uglavnom, zdanje je impozantno kao i stjenovite obale u njegovoj blizini. Među svim tim stijenama smjestila se i pokoja plažica koja svojom ljepotom nadmašuju daleko razvikaniji Sakarun.
Za one čiji su istraživački apetiti još veći mogu ih ugasiti penjući se na 42 metra visoki svjetionik ili istražiti uvalu Pantera kao i prirodni most (sprud) prema Okljuku. Mi nismo otišli tako daleko već smo se zadovoljili šetnjom kroz zeleni tunel prema Sušici i zalaskom sunca na Velom Ratu.
Na tisuće i tisuće ljudi svake godine posjećuju Zadar kako bi se divili veličanstvenom zalasku sunca. O zadarskom zalasku sunca, Alfred Hitchcock i Ernest Hemingway govorili su kao o najljepšem na svijetu, ali da su prisustvovali zalasku na Velom Ratu možda bi ipak imali drugačije mišljenje.
Nakon ispunjenog dana, u toploj večeri, sjedimo u kafiću pored mora i uživamo u miru kakav može ponuditi samo pokoji udaljeni otok.
Drugi dan na Dugom Otoku planiramo provesti obilazeći mjesta po njemu s naglaskom na Nacionalni park Telaščicu.
Kako samo ime govori Dugi Otok je stvarno dug. Od sjevera do juga je dobrih 50 km na kojima se razmjestilo 10-ak mjesta. Potrudili smo se navratiti u svako od njih i vidjeti bar jedan mali djelić svakodnevnog života. Tako smo nakon Božave skrenuli u Dragove da bi vidjeli bunkere za podmornice i ratne brodove tzv. potkope. Na cijelom otoku ih ima više, a ovdje u Dragovama su nekako najpristupačnije. Potrebno se samo spustiti betoniranim putem do same obale i tu smo. Ništa posebno za vidjeti, ali kada se prolazi neka se prođe sve.
I onda se dogodi trenutak slabosti. Htjeli smo otići do špilje Golubinke, ali kada smo vidjeli kakav je to put prepali smo se i odustali. Golubinka je sigurno naša najljepša morska špilja i svojim oblikom i ljepotom nadmašuje čak i Odisejevu špilju na Mljetu, kao i Modru špilju na Biševu. Dan danas mi je žao kako smo lako odustali, ali ipak se nadam da ćemo jednom prilikom opet doći na Dugi Otok i to uspjeti vidjeti.
Vozimo se dalje prema Salima. Cesta je lijepa i široka, prolazi hrptom otoka i u svako mjesto potrebno se odvojiti s nje. Tako prolazimo Savar, Luku, Zman i Zaglav te dolazimo u Sali. Sali je inače najveće mjesto na otoku i upravno je središte otoka, ali jedina benzinska na otoku ne nalazi se u Salima, već u Zaglavu.
Da bi došli do najveće znamenitosti Dugog Otoka Telašćice morali smo iz Salija nastaviti još dalje prema jugu. Cesta nas vodi pored razvedene uvale Luka Telašćica prvo na vidikovac iznad klifova, a kasnije i do info pulta i ulaza u Nacionalni park Telašćica. Dalje više nema motorom već na izbor imamo elektromobil-taxi ili noge. Odlučujemo se na vožnju i za manje od 10 minuta dolazimo u uvalu Mir.
Skupilo se tu poprilično ljudi, mahom jednodnevnih turista s obale i pokojeg jedriličara. Kada je toliko ljudi navalilo na kupanje u slanom jezeru Mir od inače čistog jezera napravili su blatnu kupku. U restoranu također gužva, a kako Dugi Otok nema adekvatnu vodovodnu mrežu, ne trebam ni reći kako je izgledao sanitarni čvor.
Pored jezera vodi pješačka staza kojom se za nekih pola sata hoda dođe do kraja jezera i prijeđe na vanjsku obalu otoka. Svatko tko dođe ovdje sagradi svoj kameni stup poput malog hrama i uz izrečenu molitvu pratit će ga sreća na daljnjem putu. Lijepo mjesto i lijepi trenutci dugo ostaju u sjećanju, a uz fotografije i cijeli život.
Već je davno prošlo vrijeme ručka, naš posjet Telašćici je završio, i jedina pizzerija koju znamo je ona u 50 km udaljenom Velom Ratu. Kako smo sva razgledanja i obilaske već obavili ne preostaje nam drugo nego malo stisnuti gas i pravac za stol.
Pošto smo jučer doživjeli najljepši zalazak sunca na svijetu, odlučujemo se danas isto to ponoviti. Mada je samo jedan dan razlika, nije bilo isto. Sve se promijenilo, od boja do kontrasta i sjena. Ali ipak i dalje je najljepši.
Sve u svemu, nesretni zbog toga što sutra napuštamo Dugi Otok, zadovoljni smo što smo sve vidjeli i doživjeli. Opraštamo se puni nade u ponovni susret.
