Nakon tri dana putovanja, dvije plovidbe brodom, straha od vulkana na Siciliji koji je eruptirao baš u vrijeme našeg prolaska pored njega, stigli smo na cilj - na Maltu.
Badnje veče, ulice pune ljudi... kič i razuzdane zabave... muzike svih vrsta trešte iz svakog lokala u svim ulicama kojima prolazimo.
Dva iznenađenja su u pitanju... prvo je bilo to što se na Malti vozi lijevom stranom. Taj podatak nam je promakao ispod radara zbog činjenice da se za rutu uopće nismo pripremali. Došla je iznenada, a vozi se iz dva razloga. Prvi je da se Antun i ja malo uigramo za putovanje koje slijedi, a to je Vladivostok u svibnju 2019. Drugi razlog je natjecanje u Touring kupu. Ova sezona završena je osvajanjem drugog mjesta i time nisam zadovoljan. Nekoliko tisuća kilometara će svakako povećati šanse za osvajanjem zlata u slijedećoj moto sezoni koja u tom natjecanju traje od studenog mjeseca tekuće pa do studenog mjeseca slijedeće godine.
Drugo iznenađenje je to što smo znali da putujemo u izrazito katoličku zemlju pa smo očekivali više blagdanskog duha i ozračja. Noćni barovi, oskudno odjevene ljepotice i hrpa ponude koja ne priliči Božiću...
Vožnja Maltom ne potiče me da se zaustavim i izvadim fotoaparat. Loše prometnice te male otočne države tjeraju me nazad u hotel.
Tužna zemlja veselih ljudi. Tako sam ja doživio Maltu.
U svakom slučaju, još jedna naljepnica na viziru mog motora zasluženo će se tamo koćoperiti.
Tko voli nek izvoli... mene Malta nije ponukala da dođem ponovo... bar ne u skoroj budućnosti... ali to sam samo ja. Svako ima pravo na svoje mišljenje, zar ne?
Text & photo: Igor Kukec, Brmbi
