Kad te gazda dočeka!
Trebao je to biti jedan sasvim običan ručak...
- Halo Denis Fiš Šoštarić, navratili bi na ručak u subotu. Imaš li jedan slobodan stol za pet gladnih bajkera?
- Naravno da imam. Čekam vas u subotu...
Kraljevski doček i tretman. Pažnja kakvu ne dobiju ni Stonsi kad odsjednu u predsjedničkom apartmanu hotela Esplanade u srcu glavnog grada.
Ćopić je u svojoj "Kućici" napisao otprilike ovako: "Jelo za jelom samo se niže, Ježurka često zdravicu diže..."
... a jela su se nizala!
Prava domaća šljivovica za hrabrost i niz koji nas očekuje.
Gazda Denis nije nam ostavio izbora. Obično su gosti ti koji biraju što će naručiti. Ovdje nismo imali drugog izbora nego prepustiti se teroru koji je nad nama vršio ginisov rekorder u kuhanju čobanca.
Istini za volju, teška artiljerija ostavljena je za sredinu bitke, a napad je započeo ribljom paštetom!
Iskreno... nikada ne bi očekivao da nešto što se od ribe spravlja može biti toliko ukusno.
Glavno jelo, fiš, moralo je pričekati da preko bojišta protutnji još lake konjice.
Čipš od šarana!!!
Jeste li ikada čuli da se od šarana može napraviti čips?!
Iskreno, nakon paštete i čipsa niko od prisutnih više nije bio gladan. Dva predjela utopljena u vrhunsko vino potpuno su zadovoljila potrebu za hranom. Da nije gazde Denisa to bi bilo to i sretni bi išetali iz Čarde.
Ali... ne pitamo se mi. ?
Specijalitet po kojemu je Čarda nadaleko poznata stiže na stol!
Fiš od šarana!!!
Kad ti shef osobno servira najbolje komade ribe ne preostaje ti ništa drugo nego da paziš na to da ne pojedeš i vlastite prste.
Zanimljivo je što među nama sjedi Miljac, stravstveni ribolovac koji ribu ne voli, a posebno nije oduševljen fišom od šarana. Ustvari... nije bio oduševljen sve dok ga nije kušao ovdje. Njegovom preobraćenju svjedočili smo uživo za stolom.
Pun kotlić fiša, kako žargonski volimo reći, pukao je u trenu.
Prisjetit ću se ponovo Ćopićeve "Kućice": "
Zetegnu trbuh k'o bubanj ratni..."
Nismo ni slutili da smo, nakon glavnog jela, tek na pola puta. ?
Iznenađenje večeri!
Specijalno za moje prijatelje nakon što se pekao puna četiri sata...
Šaran na rašljama!!!
Bio je to iznenadan i neočekivan napad s leđa!
Još jedna čarolija okusa je se ispred nas.
Privedimo bitku kraju. Sve što predugo traje ni na kruhu ne valja. Bar tako kažu stari ljudi...
Ali iznenađenje koje slijedi uopće se ne jede sa kruhom. ?
Domaća tjestenina sa makom i orasima!
U ovom trenutku počinjemo sumnjati da nas gazda Denis mrzi, a sumnje su se pokazale opravdanima kada je napao još jednim oružjem.
Štrudla sa jabukama, nakon tjestenine sa makom i orasima bacila nas je na koljena!
Vi koji ovo čitate i gledate udebljali ste se za nekoliko kila, a da do Čarde još niste ni stigli. Možete misliti kako su nas vlastite noge mrzile nakon što smo na njih dodali toliki teret.
Naravno da na tome priča ne završava. Đole bi rekao: "Prvo fruštuk, a tek ondak na put..."
Jutro nakon boja valjalo je prebrojati žrtve i svratiti na oproštaj.
Baranjski doručak!
Treba li uopće o njemo posebno govoriti? Fotografija će govoriti sama za sebe!
Veliko hvala gazda Denis i veliko hvala Čarda Kod Baranjca na jednom predivnom druženju.
Bio je to jedan sasvim neobičan ručak! ? 
Jer putovati se mora - Brmbi Čardi daje čistu desetku!
