GSXR-om u dvoje prema CHERNOBYLU
Piše i snima: Duje Laštre
20 Dana,6 Država,7034 Kilometra
Lipi pozdrav svima,
Prvi put pisen nesto ovako pa se nadan da cu van uspit docarat svoje putovanje u dvoje na ovoj avanturi.
Nakon nekoliko godina ‘’slinjenja’’ za Chernobylom,Pripyatom i ostatkom te zone jos prije nego je HBO pustio mini seriju na TV ekrane. Dugo sam odgadjao to putovanje iz standardnih razloga…Bolje financijske situacije,boljeg vremena I standardne zivotne prepreke koje su mi izlazile na put.
Dosla je 2021 godina te sam od poznanika koji je posjetio Chernobyl zonu cuo da jos koju godinu i necete vise imati sto za vidjeti zbog urusavanja,propadanja,prirode koja doslovno jede beton….To je zapravo bila samarcina koja je rekla :krajnje je vrime da krenes na put…Naravno da ce te se pitati kako smo se usudili sami krenit tamo.
Pa naravno da cemo krenit sami kad bilo koja osoba kojoj sam to predlozio odgovorila ‘’jesi si ti normalan znas li ti di je to?”
Reka san curi vrime je za godisnji pakiraj kufere 20.09. krecemo na put!!!Da bas mozes puno stvari ponit na motoru….Naravno tura u Chernobylu se mora rezervirati 15 dana ranije minimalno,nema povrata novca…Moze se uzeti tura od jednog dana,2,5 ili pak 7 dana u ‘’exclusion zoni’’,takodjer mozete birati privatnu turu(dakle vas osobni vodic) ili pak grupna tura pa razgledavate sa kinezima,indijcima,amerima onda se ovome piski ovaj bi ode ovaj bi onde I to sve za za ustediti 150E (po osobi) …Da dobro ste procitali taj ‘’luksuz’’ je samo 150 eura skuplji..Mi smo se ipak odlucili za privatnu turu 2 dana tako da mozemo gledati malo duze ono sto nas zanima a malo krace ono dosadno…Paket do dva dana ukljucuje dorucak,rucak I veceru oba dana te nocenje u hotelu u Chernobylu,privatnog vodica,privatnog vozaca te najam auta,razgledavanje nuklearnog reaktora 1,2,3 I djelomicno broja 4 zbog opasnosti zracenja je ograniceno…(privatni vozac I auto se placa 23 eura) ukoliko ne posjedujete svoj tako da ostatak cijene ide najvise na drzavne namete…
Naravno da smo mislili provozat se po toj zoni s motorom to bi bilo genijalno s obzirom da sam vidio na internetu ljude s kacigama itd.medjutim to su prevaranti jer je strogo zabranjeno uci u zonu s bilo kakvim vozilom otvorenog tipa,motocikl,kabrijolet itd.znaci svoj motocikl mozete ostaviti ispred ulaza u 30 kilometarsku zonu gdje je vojska,naizgled vas podsjeca na granicni prijelaz,no da se vratim na pocetak kasnije cete procitati socne detalje ove price. Plan je bio krenuti iz Splita za Bosnu pa Srbija,Rumunjska,Ukraina ,Moldavia i natrag
Od velikog uzbudjenja naravno da nismo uspili spavat i krenili u 2 sata po noci preko Bosne za Zenicu pa za Beograd....Prvi doticaj sa BiH je stajanje na pumpnu stanicu di ulazim unutra platit a tamo stoji momak i pusi crveni davidoff za kasom,sve zadimljeno....Izmamilo mi je osmjeh na lice i bia san impresioniran ustvari kako to tamo funkcjonira,po putu psa lutalica kolko ti dusa oce,sve je to nekako otuzno jer ne zivi se tamo bas najbolje ali problem s BiH kad se vozis kroz nju nikad je proc vozis se satima uvik neke guzve,kamioni i nakon 6 sati prodjes 180km pa imas osjecaj da je BiH ko Rusija,nikad je proc a ja kao mislio prekratit put do Beograda na kraju sam pozalio....Beograd kao glavni grad srbije je prekrasan kao i srbi kao domacini za koje garantiram da nema boljih domacina bez obzira na moju sahovnicu na ledjima,splitske registracije,hrana,smjestaj sve je top...Slicnost sa BiH sam nasao u tome sta pepeljare postoje u autobusima,pusi se u restoranima i zatvorenim prostorima di san bia iznenadjen kad me konobarica u restoranu pitala ''hocete da vam donesem pikslu?'' (pepeljaru).To u hrvatskoj nisam cuo dugo godina...Izgleda da nekad stvarno sitnice vesele covika bas kao i mene ta da mogu zapalit duvan di god mi padne napamet.Ne treba napominjat da je hrana brutalna i jeftina.Ceste po RS su iznenadujuce jako dobre,kvalitetan asfalt,naravno da ima rupa ali podonsljivo s obzirom na moj ovjes.Krajolik dosta podsjeca na slavoniju po ravnicama i poljima koji okruzuju cestu u nedogled...naravno da nas je kisa prala cijelim putem do Temisvara ali pripremili smo se na to...Dolazimo na granicu s Rumunjskom gdje nas simpaticni granicni policajac pita: ''A gde ce te vas dvoje mentola po ovom vremenu?''
Kad smo mu rekli u Ukrainu skoro je zanjemio pogleda dokumente i kaze ''svaka van cast,mladosti i ludosti cuvajte se i sretan put''. Na rumunjskom prijelazu nije bilo bas tako ugodno odma su izlasli njih dvoje, jedan gleda motor dali je sve ispravno drugi pregledava dokumente,prometnu,vozacku,covid potvrde,putovnice te nakon 30 ak minuta vrate to sve i kazu da smo slobodni....Engleski ne pricaju ali zato pricaju srpski pa se nije bilo tesko sporazumiti... Nakon svega par kilometara po Rumunjskoj cesti koja izgleda kao avionska pista posta san jako uzbudjen i naravno dodao gas prema temsivaru. Po doslasku odma se mogla primjetiti arhitektura grada koja doslovno oduzima dah. Obilaskon grada moze se primjetiti da je to ustvari multikulturalni grad koji odzvanja sa crkvama i svetistima mnogobrojnih religija (mi smo uspili izbrojat 14 razlicitih religija.Narod koji po izgledu podsjeca na cigane/rome kako ih kod nas zovu jako su srdacni,voljni pomoc veliki trgovci,zapravo su svi gradovi kod njih kao jedan veliki pazar pa samin time posjeduju i trgovacke vjestine tako da te uspije uvjerit da kupis nesto sta ti ustvari uopce ne treba ali je sve pre jeftino pa i nije na odmet.Sva srica pa smo imali ruksak,tank torbu i dvi bisage pune pa nismo ni imali stavit di jos dodatnih stvari. Nastavljamo prema Cluj-Napoca tj:Kluz gdje smo odspavali i sutradan obisli neke znacajne znamenitosti tog grada pa zatim Suceava gdje je Domina nasla smjestaj preko bookinga za cca180kn di ustvarni nismo ni gledali slike kako to izgleda.
I tako ja pratim navigaciju do tog smjestaja na periferiji grada kad odjednom ispred mene ogromna hotelcina koja izgleda ko dvorac,nas dvoje parkiramo motor ispred,silazimo s motora u kisnim odjelimo gledamo se i nevirujemo da je to to....kaze ona ma sigurno smo pogrjesili....ulazimo u Hotel di nas ljudi u odjelima,puloverima,kosuljama s aktovkama osudujuce gledaju ko dva klosara bajkerska... Prilazin ja na recepciju i promumljan da imam rezervaciju na to prezime... Gospodja jako ljubazna daje karticu od sobe te nas uputi na 4ti kat te da ujutro imamo dorucak te da hotel posjeduje saunu,bazene,jacuzzi itd.mi onako sokirani odlazimo u sobu...mislim sobu...to je nesto ogromno,uredno,cisto.. Tu vecer spustim se u restoran na sank da uzmem par pivica a konobar posramljeno kaze pa mogli ste samo nazvati donili bi vam u sobu (ja se jos vise iznenadio). Nismo puno tokom voznje do Kiev-a stajali jer smo morali stici 25og u kijev jer nas vodici 26og rano ujutro vode u Chernobyl pa smo rumunjsku odlucili razgledat u povratku.... Dolazak na ukrainsku granicu je bila prava nocna mora gdje smo izgubili sat vremena. Prva stvar je da tamo ne postoji policija nego samo vojska sto nam je receno da se policiji ne zaustavljamo nego iskljucivo vojsci... Jako su strogi,ne ljubazni i mozete pogoditi...ne ne pricaju engleski sta jos automatski otezava sve skupa... Pa meni nesto izleti na hrvatskom jeziku a vojnik kaze:ooooh you speak russian.... Zamislite to....i ajde uspijemo se tako sporazumit na rusko/hrvatskom predam im potvrdu o zdrastvenom osiguranju u ukrajni na 20 dana ( bez toga ne mozete uci u drzavu i kosta vas cca-20ak eura za nas dvoje) i kazu nam da smo slobodni...Nakon doslovno 5 metara pocinje nocna mora....Rupe po cesti isto kao da je bombardirano 10 dana prije,to su rupe po pola metra (tamo gdje ima ceste) jer cesta do Kieva jos nije izgradjena a do tamo imamo jos dva puna dana voznje cca 600-700km i uz to pocinje kisa i te rupe se pocinju punit vodon tako da postaje jako opasno za voznju motorom. Ne treba napominjat da nismo vec danima vidili niti jedan motocikl i kako ljudi bulje kad nas vide na motoru. Zbog opasnosti od tih rupa iako smo imali iskaznice od Oryx asistencije koja pokriva cijelu evropu i slep sluzbu za motocikle da izbjegnemo te rizike odlucija san skrenit s puta i vozit se po livadi uz cestu sta za R motor uopce nije ugodno ali je sigurnije glede rupa... Ukraina je kao sovjetska drzava iz filmova,jad i bjeda na ulicama,siromastvo na vrhuncu,samo su crkve i svetista od zlata i bas bodu oci kad prolazis kroz naseljena mista. Na pumpnoj stanici nemozes sam nalit gorivo nego moras prvo platiti unaprijed zatim vam radnik ulije toliko koliko ste platili. Jos jedna zanimljiva stvar je da tamo nema Eurosuper 95,98,100 nego samo euro92 koje zaudara na nepreradjeno gorivo ali nisam imao nikakvih problema sa injektorima i radom motora. Nadjemo smjestaj Coloseum takodjen na bookingu koji izgleda brutalno, zatvoreni parking,kipovi u dvoristu, 4 zvjezdice, samo nije bilo slika spavacih soba,cijena za nas dvoje cca-100 kuna i komentiramo kako ce nas opet docekat cudo ka i u rumunjskoj... I tako dodemo u Hmeljnicki i gledan grad koji izgleda uzasno i sam sebe pitan pa di ode moze bit onako dobar smjestaj?
Dovede nas navigacija do smjestaja velika zeljezna kapija se otvara u centru kip Beh-hura okolo parkirani Mercedesi, Porschei, Masserattii ja govorim njoj super smo ovo pogodili uzmemo kljuc od sobe odemo na prvi kat kad imamo sta i vidit kreveti od kovanog zeljeza namjestaj iz 60-ih,wc takodjer,madrac na federe koji probada ledja i na kojem se probudis umorniji nego kad si lega. Malo surfanja po netu to je kao da kod nas odes u Radisson hotel, jednostavno nema bolje,to je tamo sami top smjestaja. Sutradan jos umorniji od loseg smjestaja krecemo prema Kiev-u kroz polje kukuruza,blato i cestu poplocanu iz ''rimskog casrstva'' dakle glavne ceste nema...To je bia sok za nas jer smo mislili da je samo losa cesta s rupama problem al izgleda da nema uopce glavne ceste do Kieva,cak ako ukucate u google maps tamo ce vam se prikazati ceste koje uopce ne postoje.Dakle moras se snalazit trazeci puteve do Kieva jer navigacija prikazuje cestu koja jos nije izgradjena a signal je tolko los na navigacije nemoze naci neki sporedan put da valja. Poslje nekoliko sati truskanja klizanja po blatu dolazimo napokon 90km od Kieva na asfalt a to je zapravo ogroman pravac.... Zamislite ravnu crtu dugu 90 kilomtara,6 traka,iznenadjujuce dobar asfalt,puno prometa,svih sest traka u kolonama u oba smjera,napokon civilizacija.Kad smo se priblizili na nekih 30 km tog dosadnog pravca poceo se nadzirat Kiev i bas prije nego smo usli u kijev sretnemo par na motorima (kineskim ali 600kubika+) stanemo zapalit cigaru te ih upitamo par informacija vezano za Kiev,mjesta za izlazak,moto skupove itd.
Ulazimo u Kiev grad od 3 000 000 stanovnika 3299km2 i pise mi da imamo jos 26 kilometara do hotela onda mozete zamisliti koliki je grad. To je neka druga dimenzija s obzirom na ostatak drzave,ceste su u gradu dobre,signalizacija na ulici,malo bogatiji vozni park sta nam je odma odavalo da bi i smjestaj mogao biti dobar. Uzeli smo 3 nocenja u hotelu s 4* za 580kn sa privatnom garazom jer smo morali negdi ostavit motor dok smo obilazili Chernobyl jer nije bas sigurna zemlja za ostavit motor na ulici. Vecer prije odlaska u zonu slucajno smo se zadesili u bajkerskom klubu MFC Crazy Hohols koji su slavili svoj rodjendan te su imali slavlje u club-house-u gdje smo na kraju jedino mi iz Hrvatske bili s motorom zbog kise.Velikodusno su nas primili i ugostili cak smo i dobili poklone od njihovog moto kluba (majce,magnete,prisivke,bedzeve)a mi smo im zauzvrat poklonili nasu prisivku MK Vuk Samotnjak.Nakon 5 dana izlazimo napokon iz motor opereme i oblacimo se u civilnu odjecu i ulazimo u auto s vodicem i vozacem te krecemo u Chernobyl exclusion zone.
Na dolasku na prvi sigurnosni punkt masa autobusa, kombija, automobila, vojske, civila... Iznenadjem brojem ljudi tamo pitam vodica odakle svi ovi ljudi na sto mi je on odgovorio da preko tjedna imaju 600-700 posjetilaca a vikendom i do tisucu. Dobar turizam su napravili moram priznat. Tamo pijemo kavu cekamo dozvole da nam odobre za ulazak unutra i da dobijemo dose-meter na ogrlicama koje moramo imat svo vrijeme provedeno u zoni tako da bi se moglo ocitati pri izlasku dali smo kontaminirani i smijemo li napustiti podrucije. Dobili smo sve dozvole te zapocinje pustolovina kroz napusteno podrucije (bar smo tako mislili) ubrzo dolazimo kod skulpture na kojoj pise Chenobyl koji oznacava ulazak u bas grad Chernobyl koji ima par tisuca stanovnika, ducana, kantina itd. Zapravo ljudi koji tamo rade i bave se raznim djelatnostima odrzavanja, turisticki vodici ,vozaci, vojnici zapravo tamo zive u zgradama. Tamo je u stvari radijacija zanemariva isto kao da zivite u bilo kojem drugom gradu u ukraini. Zapravo je Pripyat napusten iako dan danas tamo zivi 20 ak ljudi koji su stariji i ne zele napustiti te prostore iako je zabranjeno zivjeti tamo.Nakon 48 sati provedenih u 30 kilometarskoj zoni napokon prolazimo kroz skenere za radijaciju i na svu srecu nismo kontaminirali ni sebe te smo mogli slobodno otici. Cijeloukupni dojam ''Chenrobyl-a je fantastican previse emocija,dozivljaja stvarno nesto fantasticno za proc i ako se mislite otic tamo sad je vrijeme jer za nekoliko godina nece ostati nista za vidit jer priroda uzima k sebi nazad ono sta joj pripada.
Sljedeca destinacija je bila Moldavija stim da smo odlucili negdje na pola puta prespavati te dolazimo do mjesta Zastava koji je zapravo Hotel Resort i gazda ispred restorana ima staklenu garazu i osobnu kolekciju old timer motocikala, Jawa, ćezetka, MZ itd. Koja je dosta impresivna i koliko sam shvatio vlasnik je balkanac naravno.
Nakon voznje od nekoliko stotina kilometara i obilaska nekih prirodnih i nacijonalnih parkova i nocenja u Umanu dosa je i dan za Moldaviju.
150 kilometara nove ceste bez rupa bila je cista uzivancija osim tu i tamo po kojeg zastoja zbog radova na cesti i dolazimo do skretanja prema granicnom prijelazu. Ponovo nocna mora sljedecih 90 kilometara bez ceste bez icega ponovno truskanje za nas nekoliko sati da bi mi se 10 ak kilometara prije granicnog prijelaza poceo gasiti motor kad bi pustio gas i nekako se dovucemo na granicni prijelaz opet vojska pregledava motocikl dali rade pokazivaci smjera, svjetla,gume kao na tehnickom pregledu u suprotnom vam ne daju da napustite drzavu i nakon tih maltretiranja sat ipo vremena konacno nam da znak rukom da mozemo nastaviti prema Moldavskoj granici medjutim na okret kljuca uopce nema kontakta i gleda me vojnik sta se dogadja ja ga pitam WC da nebi skontao da mi ne valja motor i odguram se 10ak metara nize i padne mi na pamet nakon svih ovih rupa mora biti nesto s akumulatorom i izvadin svoj mini alat dignem sjedalo, od vibracija se odvidao vijak na minus polu vratim sve nazad upalimo Suzu i gas dalje.
Na moldavskoj granici, carinik uzme dokumente i kaze slobodni ste, medjutim ja sam pitao mozemo li dobiti pecat u putovnice zbog ratnih sukoba i podjeljenja drzave no ona mi je u zamjenu dala neku kao potvrdu i rekla da sa tim mozemo izaci iz moldavije.
Nakon 400 metara ponovno sok, tenkovi, kamioni, vojska naoruzana do zuba u ful spremi okrenuti prema drugoj strani mosta koji dug par sto metara. Mi se onako od straha zaustavimo i pitamo mozemo li proc jer sve su to divlje zemlje i ne osjecas se bas sigurno.Jedan vojnik ponovno uzima dokumente i maltretira 30 ak minuta i pusti nas dalje. Nakon prolaska mosta tamo stoji neka druga vojska naoruzana i okrenuta prema onima s pocetka ove price i tu kontrola putovnica papira pa nas i on pusti ali tu nije kraj za jos 500 metara dolazimo na ''pravu'' moldavsku granicu gdje nas niko nista ne pita ali sam svejedno stao i nekoliko pasa lutalica su poceli lajati na nas a jedan me ugrizao za nogu tj cizmu i ja sam mahinalno krenuo i ponio psa 10 ak metara za sobom. Na pumpnoj stanici nekoliko kilometara od granice sam se raspitao sta se dogadja na granici pa su mi rekli da se Transistria tj Prednostrovia zele biti neovisni pa je ukraina to prihvatila ali moldavija nije ugl. Interni drzavni sukobi.Tu nocimo u glavnom gradu Kisnjevu (Chisinau).Iskreno receno u Moldaviji stvarno nemate sta za vidjeti osim prirode i mozda najveceg vinskog podruma na svijetu gdje imate cestu koja vas vodi kroz njih i zapravo se mozete voziti kroz vinske podrume.Ostalo sta se tice zanimljivih stvari jako lose,nije ni cudo sto je to naj ne posjecenija zemlja u evropi jer ne nude apsolutno nista pa se nismo dugo tamo zadrzali napetiji nam je bio Transfargasan i Transilvanija i prekrasna rumunjska cesta koja je doslovno kao pista.
Cin smo se dohvatili Rumunjske granice i kad san ugleda onaj crni asfalt ravni, svjezi bija san sritan ka malo dite i pocela je zabava zavojitim cestama do Brasova gdje smo odlucili provesti vecer i sutradan vidjeti Draculin Dvorac. Dakle ta cesta u rumunjskoj je jednostavno nesto neopisivo, svaki zavoj je po pravin nagibom,bijele crte na rubu i u sredini su hrapave nema proklizavanja guma na njima te rumunji kao vozaci postuju motocikliste za razliku vozaca iz splita hehe. Mogao bih slobodno usporediti tu voznju kroz transilvaniju s Grobnikom jer ti taj asfalt uljeva povjerenje i sigurnost da se mozes bezbrizno zabaviti sa svojim ljubimcem. Nakon obilaska Brasova i draculinog dvorca koji zapravo nema veze s vampirima ali lijepa prica i zanimljiva stvar za nauciti iz povijesti.Idemo prema Tranfargasanu koji san toliko gleda na internetu,izgleda ko najbolja pista,svi ti zavoji,dobar asfalt priroda.Kao sto vjerovatno znate Transfargasan je otvoren samo nekoliko mjeseci u godini zbog snjega i losih vremenskih uvjeta sta znaci da se ta cesta ne odrzava (meni to nije bilo ni na kraj pameti ali u daljnjem tekstu cu vam ispricati anegdotu). Vec nas je vata zalazak sunca a nije nan se bilo napeto vozit tom cestom po mraku nasli smo drvenu savrsenu kolibu u sumi uz potok za prenocit za 90-ak kuna sa vrhunskom hranom.
Ujutro dolazkom na branu iz top gear-a koji su sigurno neki gledali i mitova da je to brana gdje s snimao James Bond, vidim dosta motora sastrane pa odlucimo i mi stat na pus pauzu ali ulaskom na taj parking osjecao sam se kao Valentino Rossi nakon osvojenog naslova prvaka,svi su doslovno buljili u nas i dosaptavali se i gledali nas sa cudjenjem i divljenjem,neki su nas i slikavali, i sve su to bili momci sa Bmw-Gs, Honda Africa-Twin, Ducati Multistrada i njima slicni motori. Govorim ja dragoj ima bit da prvi put vide pravi motor iz japana jer sigurno nema puno ljudi sa Gsx-r om na transfargasanu sa istruganim bisagama, vrecama za spavanje, tank torbom i nas dvoje nakon 6000km.Nakon cigarete kad smo se poceli vozit uzbrdo shvatili smo zasto su nas ljudi onako gledali.Pogadjate iz dva puta.Cesta ocajna,zavoji pod 90 stupnjeva i vise i rupe u cesti u kojima R-motor bas i ne uziva dakle nema brze voznje,samo lagano truskanje kroz planine.Od tog razocarenja u startu nakon sta se priroda pocela prikazivat pocea san oduzimat gas i vozit sve sporije,cinilo mi se koda sam u nekom filmu, dokumentarcu sa dicovery-a samo jos 10 puta bolje,osta san bez teksta, samo san buljio u prirodu oko nas.Kad san se prilagodija voznja je postala prava uzivancija,da budem iskren i zaboravija san na voznju jer san mora stajati 50 puta do vrha planine da upijemo tu prirodu. Kad smo prosli tunel na vrhu nisam se htio zadrzavati jer me podsjetilo na sajam u Benkovcu i totalna komercjala prodaja suvenira pa smo odlucili kavu popit negdi manje poznato i jos uzivat u prirodi i voznji. Najljepsih 150 kilometara ikad odvozenih po svim parametrima putovanja na motoru. Transalpinu nazalost nismo mogli proc jer je taman taj dan bila zatvorena pa smo nastavili put kroz rumunjsku uzivajuci u transilvanijskom duhu lijepe ceste, krajolika,naselja i gradova.
Odlucili smo jos nekoliko dana godisnjeg sto je ostalo provesti kod prijatelja u Beogradu gdje smo ga obisli na dugo i siroko i na svim mjestima bili dobrodosli i ugosceni kao da smo u vlastitoj kuci. Nakon 19 dana putovanja gledamo se tuzno na jutarnjoj kavi i ni meni ni njoj se neda ici kuci ali moramo....Stvarno bi bilo lipo imat novaca guma i ljubavi moga bi na kraj svita...Vjerovatno nikad nebi ni dosa doma.Ostala dva dana smo obilazili prijatelje i poznanike kroz slavoniju i liku i na posljetku vratili u rodni Split. Nakon kise, sunca, 7000 kilometara, puno dozivljaja...nisam mjesec dana ovo niti mogao napisati jer mi se jos dojmovi nisu slegli al se nadam da sam bar nekima uspio docarati ovo putovanje.
